U medijima je jučer objavljen radni nacrt "Apela za spas Bosne i Hercegovine", koji su izradili članovi posljednjeg sazivaPredsjedništva SFRJ Stjepan Mesić iz Hrvatske, Bogić Bogićević iz Bosne i Hercegovine i Vasil Tupurkovski iz Sjeverne Makedonije.
Načelno, Bogićević, Mesić i Tupurkovski u svom apelu zagovaraju posve suprotno rješenje za BiH od etničkih koncepata Republike Srpske i HDZ-a BiH, koje podržavaju vlasti iz Beograda i Zagreba.
Za razliku od takvih politika, koje u nacionalno podijeljenoj zemlji nastoje dodatno osnažiti etnički na račun građanskog načina odlučivanja, inicijatori i autori “Apela za spas BiH” uvjereni su da je “jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu građanska država”.
Trojica političara dokument će uputiti ključnim instancama unutar i izvan BiH na kojima se o toj zemlji odlučuje, ali će ga namijeniti i “svima kojih se to tiče”, kao i cijeloj javnosti.
Prijedlozi trojice članova Predsjedništva su vrijednosno možda pozitivni i od građanski orijentiranih pojedinaca u BiH već nailaze na niz pozitivnih reakcija.
Ipak, značaj ovog dokumenta, kao i mogući utjecaj njegovih autora izvjesno se precjenjuju. Prije svega se tu nameće pitanje relevantnosti. Osamdesetosmogodišnji Stjepan Mesić u političkoj penziji nalazi se još od 2010. godine, kada je odslužio drugi mandat predsjednika Hrvatske. S druge strane, Vasil Tupurkovski, nakon Predsjedništva SFRJ, još je služio kao zamjenik premijera Makedonije između 2009. i 2010., i to je, manje-više, sve.
Ni Bogić Bogićević, i pored sveg poštovanja i ugleda koji uživa u bh. društvu, od mandata u Predsjedništvu SFRJ nije obavljao značajnije političke funkcije.
U trenucima kada vodeće svjetske sile, u saradnji s domaćim političarima, nastoje iznaći rješenje za Bosnu i Hercegovinu i zaustaviti andidejtonske aktivnosti, od uvođenja američkih sankcija Miloradu Dodiku, do pregovora o izmjenama Izbornog zakona, pitanje je kakav tačno može biti rezultat inicijativa bivših jugoslavenskih političara u penziji. Odgovor je, vjerovatno - nikakav.
Drugi problem se tiče principa. Bogić Bogićević, kao jedna od najuglednijih političkih ličnosti, svakako treba imati pravo na svoj glas i prijedloge kada je u pitanju rješavanje sudbine naše zemlje.
No, kao što probosanska javnost otvoreno protestira kada se lideri susjednih država direktno miješaju i pokušavaju po svom krojiti unutrašnja pitanja u Bosni i Hercegovini, tako nije jasno ni zbog čega bi to bilo umjesno da čine bivši hrvatski i makedonski lideri u penziji, ma koliko njihovi motivi bili dobronamjerni.
Sve u svemu, iako će ova inicijativa svakako zaokupiti pažnju bh. javnosti i poslati poruku da postoji i drugačiji, građanski pristup u regiji i Evropi za rješavanje ključnih bh. problema, njen efekt će, u konačnici, biti zanemariv.
Dokument Mesića, Bogićevića i Tupurkovskog završava implicitnim pozivom na novu međunarodnu konferenciju o BiH.
- Jedino rješenje za BiH može se postići hitnim, promišljenim i odlučnim angažmanom i Europske unije i Ujedinjenih naroda, na način da se, u skladu s gore iznesenim postavkama, uspostavi privremeni ustroj zemlje, pod međunarodnom kontrolom - ako je potrebno, i uz respektabilne mirovne snage s jasnim mandatom i uz aktivno sudjelovanje međunarodnih čimbenika - da se priđe izradi novog Ustava BiH, koji bi izbjegao sve zamke što su se u sadašnjem Ustavu pokazale pogubnima, da se nakon prijelaznog roka od pet godina održe i parlamentarni izbori i izbori za lokalne organe vlasti, da se temeljem rezultata tih izbora uspostavi nova struktura vlasti i da se - napokon - sudbina BiH preda u ruke onima koji u njoj žive - navodi se u “Apelu za spas Bosne i Hercegovine”.
