Duže od dvije decenije traje ljubav Goraždanina Munira Kazagića prema cvijeću koje uzgaja u svom plasteniku u Kazagićima, a nekad u njemu provede i cijelu noć. Posla ima i ovih dana, jer sadnice koje priprema za 8. mart treba zaštititi od hladnoće.

Neposredno nakon rata Munir je nastavio s proizvodnjom povrća, ali je povrtlarske kulture ubrzo odlučio zamijeniti saksijama s cvijećem.

Manje količine

- Lani sam imao oko 50.000 saksija. Ne izbjegavam ni povrće, ali ne uzgajam veću količinu, već onoliko koliko je potrebno mušterijama koje redovno uzimaju. Zato nakon cvijeća plastenike popunim povrćem, pa radim tokom cijele godine - govori Kazagić.

Ledena begonija njegova je omiljena vrsta. Zahtjevna je, kaže, u uzgoju, ali sav trud nagradi prelijepim cvjetovima.

- Karanfila i ciklame bit će za 8. mart, a kasnije idu pelargonija, petonija, salvija, kadifa, ledena begonija... Ponešto i novo ubacim, ali ono što se najviše traži, to redovno sijem - dodaje Kazagić.

Počeo je s manjim količinama, njegovo cvijeće je ukrašavalo domove i dvorišta u Goraždu, a vremenom je privuklo pažnju i stanovnika susjednih općina. Munir je zadovoljan rezultatima svog rada i, s obzirom na to da se uzgojem cvijeća bavi sam, ne namjerava širiti proizvodnju.

- Ovdje je obaveza skoro 24 sata, jer sijanje počinje od septembra. I kad ne sijem ili presađujem, moram cvijeće obilaziti, pratiti i zagrijavati prostor. Nije neki teret, ali obaveza jeste. Lijepo je ovdje, toplo, pa sam tu nekad znao i osvanuti presađujući cvijeće - kaže Kazagić.

Ništa preko noći

Ističe kako nijedan posao danas ne donosi profit preko noći.

- Moram uložiti oko 3.000 maraka u grijanje, a imao 5.000 ili 20.000 sadnica, isti su mi troškovi. S jedne sadnice dobijem 5 do 10 feninga, pa se na količinu nabere cifra - pojašnjava.

Kasnile isporuke

Pandemija koronavirusa utjecala je i na Munirovo poljoprivredno gazdinstvo, jer su isporuke sjemena i materijala kasnile. Međutim, on ne odustaje, jer posao kojim se bavi je nešto što mu koristi, skraćuje dane i u čemu uživa.