Član Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina Tobi Vogel (Toby) govorio je za Al Jazeeru gdje se osvrnuo na Izborni zakon u BiH, kao i postojeći odnos Evropske unije prema BiH.
- Članice Evropske unije su se predale pred Orbanom i promijenile pravila uvođenja sankcija Dodiku. To znači da se one nikada neće desiti - rekao je Vogel i dodao:
- Sa ponderisane većine (QMV) na jednoglasnost, što znači da se to nikada neće dogoditi. I onda se EU pita zašto niko ozbiljno ne shvata njenu politiku prema Balkanu”.
Vogel, novinar, istraživač i analitičar iz Brisela, koji je niz godina radio na mnogim međunarodnim projektima i poslovima, između ostalog i u Bosni i Hercegovini, već dugo zastupa ideju promjene odnosa Evropske unije prema toj zemlji i sankcionisanje onih koji prema njegovom mišljenju predstavljaju prijetnju ne samo njenom napretku, već i postojanju.
- Evropska unija postigla je jedinstvo o sankcijama prema Kremlju tako što je pustila da Viktor Orban, kao prvi ruski igrač u Evropskoj uniji, diktira politiku prema Balkanu i zaštiti njegove glavne klijente u Bosni i Hercegovini – Dodika i (predsjednika HDZ BiH Dragana) Čovića od sankcija - mišljenja je Vogel.
Dodao je da je "apsolutno zapanjen zašto su Njemačka, Holandija i svi ostali koji su tvrdili da žele sankcije onima koji ugrožavaju ustavni poredak Bosne i Hercegovine pristali na to”.
Belgijski ekspert je, osim toga, nedavno kritikovao i pregovore o reformama Izbornog zakona. Naveo je da se, dok Ukrajina gori, a u Bosni i Hercegovini raste strah od prelijevanja sukoba i u regiju Zapadnog Balkana, EU zamara nebitnim stvarima, umjesto da preduzme konkretne i odlučne mjere. Upitao je da li se iko iz EU-a osvrnuo na direktne prijetnje ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini ili su “previše zauzeti pregovorima sa tri nacionalistička lidera”.
Gospodine Vogel, naveli ste da je Orban odnio pobjedu u EU-u promjenom odlučivanja o sankcijama Dodiku i sličnim. Donedavno, mnogi evropski političari pozivali su na sankcije, ali sada je na snazi odluka koja otežava njihovo uvođenje. Kako to objašnjavate?
– EU ima snažnu, ugrađenu sklonost donošenja važnih odluka konsenzusom čak i u područjima u kojima je QMV (ponderisano glasanje većine) moguć. Okvir sankcija dogovoren je 2011. godine, kada je EU još uvijek imala ambicije da postane ozbiljan vanjskopolitički akter, pa je uključivao i odredbu kojom se dopušta uvrštavanje osoba na listu putem većinskog glasanja. Međutim, Evropska unija nikada nije usvojila sankcije putem QMV-a i taj kratki trenutak liberalnog internacionalizma EU-a brzo je prošao.
Mađarska je sada uspješno iskoristila ovu situaciju, te je prepoznala trenutni primarni imperativ EU-a za očuvanjem jedinstva u pogledu sankcija protiv Rusije i iskoristila to u svoju korist.
Pregovori o izbornoj reformi su propali, a EU je objavila da više neće učestvovati u pregovorima na tu temu. Kao nekoga ko je odavno dovodio u pitanje sadržinu pregovora, je li Vas to začudilo?
– Nedavno je EU prokockao svaki politički kapital koji je možda imala svojom iracionalnom fiksacijom na Izborni zakon Bosne i Hercegovine. Kada biste pitali stotinu građana Bosne i Hercegovine koji su danas najhitniji problemi u državi, koliko bi ih odgovorilo da je to Izborni zakon? To je isključiva briga vodstva HDZ-a BiH, a Evropska unija je dopustila da to u potpunosti diktira njenu agendu u zemlji. Sramotan nastup Dragana Čovića u Evropskom parlamentu, gdje je govorio zajedno s ostalim članovima Predsjedništva BiH, istaknuo je saučesništvo dijelova Evropske unije, a posebno dijelova Evropske narodne stranke (EPP) s tim dnevnim redom.
Dakle, imamo sve ove elemente koji se pojavljuju u roku od nekoliko dana – šou Čovića i Dodika u Evropskom parlamentu, gdje su antibošnjački komentari ostali bez odgovora predsjednika Odbora (za vanjski komitet EU-a Davida) McAllistera, podmetanje Hrvatske o konstitutivnim narodima u Bosni i Hercegovini u Strateški kompas EU-a, nakon godina neuspješnog lobiranja Zagreba da se dokumenti EU-a upućuju na ovu formulaciju, te prestanak svake vjerodostojne prijetnje sankcijama Dodiku i njegovim prijateljima zahvaljujući Mađarskoj. Sve ovo predstavlja cijenu koju EU sada plaća za pokušaj prilagođavanja neliberalnim vladama u svojoj sredini. Bojim se da je to jedno od naslijeđa Angele Merkel.
Šta sada Evropa treba uraditi kada su pregovori propali?
– Odmah se mora odustati od nesretne reforme Izbornog zakona i zahtijevati od političkih čelnika Bosne i Hercegovine da prihvate i provedu paket izbornog integriteta. Ono što još EU ili njene države članice mogu učiniti, bez obzira na to sviđalo li se to Orbanu ili (hrvatskom premijeru Andreju) Plenkoviću ili ne, jest pojačati EUFOR do vojne snage koja bi mu bila dovoljna za stvarno izvođenje operacija ako postoji prijetnja miru.
Dragan Čović, ali i lideri iz Hrvatske, tvrde da nema uslova za održavanje izbora te najavljuje da se ne trebaju niti održati. Mislite li da izbori trebaju doći u pitanje?
– Jasno se mora staviti do znanja da se neodržavanje izbora neće tolerisati i da se treba narediti potpuno nova procjena strateškog pristupa EU-a zapadnom Balkanu, a posebno Bosni i Hercegovini.
Šta se, zapravo, dešava sa politikom EU-a prema Bosni i Hercegovini, koja je dosta konfuzna i kontradiktorna? Danas imamo jedne, sutra druge informacije.
– Politika Evropske unije prema Bosni i Hercegovini već 15 godina se temelji na pretpostavkama koje nikada nisu dovedene u pitanje, niti su preispitane. Njihova je osnovna premisa da bi izgledi za članstvo u EU-u trebali potaknuti reforme, ili europeizaciju, budući da politički lideri žele pružiti bolju budućnost svojim biračima. No, tokom cijelog razdoblja nakon što je EU preuzela vodstvo nad “međunarodnom zajednicom” u Bosni i Hercegovini, ona je dosljedno izbjegavala bilo kakav težak posao na stvaranju uslova u kojima bi se ova pretpostavka zapravo mogla ostvariti.
Kad god joj nešto postane preteško, EU jednostavno redefinira uslove. Naprimjer, reforma policije. Kada politika postane pretvrda, EU se okreće ekonomskim pitanjima, kao što je reformska agenda. To se može vidjeti i regionalno, na cijelom Balkanu, naprimjer s “Berlinskim procesom”. Stoga je EU zanemario aktiviranje transformacijskog potencijala procesa pristupanja. Spoileri poput Dodika i Čovića to koriste za ucjene.
Čini se da se Evropska unija značajno mijenja pod utjecajem desničarske politike lidera pojedinih članica. Ukoliko se taj trend nastavi, kakva budućnost čeka EU?
– EU ne može biti ozbiljan međunarodni akter ako ne može utjecati niti na politiku svojih najbližih, najzavisnijih susjeda. Isto tako, njena će međunarodna uloga uvijek biti opstruirana neliberalnim snagama u njenoj sredini, kao što je sada Viktor Orban.
