Kada sam došla u BiH, rat je već bio završen. Onda sam otišla u Beograd, gdje sam se prvi put našla u ratnoj zoni, rekla je na početku intervjua za „Dnevni avaz“ Džeki Rouland (Jacky Rowland), nekadašnja novinarka.
Rouland je ranije bila dopisnica BBC-ja i viša dopisnica Al Jazeere English. Osvojila je nagrade za izvještavanje za obje medijske kuće. Ona je 2002. godine bila prva novinarka koja je svjedočila na suđenju Slobodanu Miloševiću. Tada je rekla da se zbog vlastite sigurnosti neko vrijeme neće vraćati na prostor bivše Jugoslavije. Prvi put se ponovo vratila 2014. godine, kada je snimala dokumentarni film „Bilo jednom u Sarajevu“ (Once upon a time in Sarajevo).
Na početku intervjua Rouland se osvrnula na svoje izvještavanje iz Ukrajine 2014. godine, ali i na trenutnu situaciju tamo.
- Bila sam 2014. i 2015. u Ukrajini, na Krimu i u Donbasu. Tada smo vidjeli, ako mogu tako da kažem, korijenje onoga što se danas dešava u toj zemlji. Da budem iskrena, i ove godine je teško bilo povjerovati da će Putin napraviti to što je napravio. U onom vremenu, kada sam ja bila u Ukrajini, mislila sam da je to samo Putinov pokušaj da proširi svoj utjecaj i da možda zauzme teritorije istočne Ukrajine, Krim očigledno, Donbas, Donjeck i Lugansk, i da će mu to biti dosta. I sada, 2022. godine ne mogu vjerovati da je lider jedne svjetske sile, koja je i članica Vijeća sigurnosti UN-a, započeo invaziju na susjednu zemlju i da napada civile.
Ističe kako je trenutna situacija u Ukrajini podsjeća na BiH.
- Situacije su veoma uporedive. Svaki put kada se nešto ovakvo desi, međunarodne institucije poručuju „nikada više“. Ali to je ono „nikada više do sljedećeg puta“. Očigledno je da međunarodne institucije imaju svoje limite do kojih mogu djelovati, a posebno kada je konflikt započela zemlja koja je članica Vijeća sigurnosti UN-a. Kada uporedimo rusku invaziju na Ukrajinu s agresijom na BiH, Milošević je mogao biti izručen Haškom tribunalu zato što Srbija nije bila članica Vijeća sigurnosti UN-a, tako da je on i bio izručen, a prije toga i smijenjen od vlastitog naroda. U Putinovom slučaju, dokle god je on vođa Rusije, a Rusija je članica Vijeća sigurnosti UN-a, nećemo vidjeti Putina u Hagu.
Kako Rouland ističe, u cijeloj situaciji najznačajnija je promjena vanjske politike Njemačke.
- Najznačajniju promjenu na geopolitičkom planu ostvarila je Njemačka. Sjećam se kada sam bila u Bosni krajem ’90-ih, Njemačka je bila tu, bila je uključena u SFOR, ali samo kao tehnička podrška. Oni nisu bili u vojnom smislu tu, oni su samo pružali tehničku podršku. A onda smo vidjeli promjenu njihovog ustava. A ono što smo sada vidjeli u Ukrajini, Njemačka je potpuno iznova osmislila svoju vanjsku i odbrambenu politiku. Vidimo da Njemačka troši mnogo više novaca na odbranu i da je mnogo više uključena u vojne aktivnosti NATO-a i EU. Zbog situacije u Ukrajini zemlje NATO-a troše više novca na vojsku.
Vi ste došli u BiH nakon završetka agresije, ali ste i dalje mogli osjetiti atmosferu rata?
- Da, kada sam došla, SFOR je i dalje bio na ulicama. U to vrijeme je još bilo mnogo oštećenih zgrada, nestajalo je struje, niste imali vodu cijeli dan. Tada su i dalje hapsili ratne zločince, ali to je bilo mnogo prije nego što su Mladić i Karadžić uhapšeni. Sjećam se da sam bila tu kada su napravljene nove registarske tablice i zastava BiH. Dešavale su se velike promjene kako bi se stvorila atmosfera državnosti, kako bi zemlja dobila novo, svježe „lice“. U to vrijeme je zaista bilo dosta međunarodnih intervencija.
Kako je došlo do toga da svjedočite u Hagu?
- Zaposlenica Tužilaštva u Hagu mi se prvi put obratila 2001. godine i htjela je sa mnom razgovarati o nekim događajima kojima sam svjedočila u zatvoru na Kosovu. Razgovarala sam s njima i na kraju je ta zaposlenica došla u London da uzme moju izjavu. U tom trenutku zaista nisam znala da ću ići svjedočiti u Hag, tada sam im samo dala informacije o događajima kojima sam ja svjedočila. Važno je napomenuti da, sve što sam tada njoj ispričala, već je bilo javno i dostupno na stranici BBC-ja, ali kako su mi objasnili, to nisu bili validni dokazi pred Tribunalom. Nije bilo nikakvih privilegija ili skrivenih informacija. Nakon toga ona se vratila u Hag.
Kako ste reagirali kada ste prvi put vidjeli Miloševića?
- Početkom 2002. godine saznala sam da žele da dođem u Hag da svjedočim. I to je bilo u jednom trenutku zastrašujuće, moram svjedočiti protiv jednog od glavnih krivaca za ono što se dešavalo u BiH, posebno u Sarajevu tokom agresije. Kada sam stigla u Hag, prvi dan svjedok koji je bio prije mene vidio je šta se tada tačno desilo u tom zatvoru. Ono što sam ja vidjela bile su samo posljedice. Milošević me ispitivao. On je govorio na srpskom, a ja na engleskom jeziku. On nije slušao prijevod, s obzirom na to da je razumio sve što sam ja govorila, tečno je govorio engleski. Ispitivao me oko sat i po i bilo je veoma intenzivno.
- Bila sam u Beogradu u periodu kada je izvršen atentat na Zorana Đinđića. Vuk Drašković je stalno bio umiješan u misteriozne saobraćajne nesreće. I tada sam postala svjesna da tu vlada bezakonje, a politički motivirana ubistva bila su česta. Na područje bivše Jugoslavije, tačnije u Sarajevo, prvi put sam se vratila 2014. godine, kada sam snimala dokumentarac „Bilo jednom u Sarajevu“ - kazala je Rouland.
