Od velikih očekivanja Milorada Dodika i priče da unutar zemalja Evropske unije postoji značajna podrška njegovim separatističkim planovima, knjiga se svela na jedno slovo - Mađarsku i njenog premijera Viktora Orbana.
Bezrezervnom političkom, diplomatskom i ekonomskom podrškom Dodikovim udarima na temelje Dejtonskog mirovnog sporazuma, Mađarska nacionalistička, krajnje desničarska vlada gotovo svakodnevno pokazuje i dokazuje da nije prijatelj funkcionalne, evropske države Bosne i Hercegovine, niti da želi dobro Bošnjacima kao njenom najbrojnijem narodu.
Tako je i prilikom nedavne posjete Mostaru mađarski šef diplomatije Peter Sijarto na sastanku s Dodikom demonstrirao i potvrdio da nema promjene mađarske vanjske politike i da će se Mađarska unutar EU i dalje snažno protiviti uvođenju sankcija za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda i lidera vladajućeg SNSD-a.
Do prije mjesec i pol, ovakav je stav jedne članice EU doista izazivao glavobolje ne samo u BiH nego i u Briselu. Mađarskoj su u tvrdoj odbrani Milorada Dodika, što javno, što tajno, asistirali iz Hrvatske i Slovenije, a šuškalo se i o, doduše nepotvrđenoj, pozadinskoj podršci iz Italije, Francuske i Austrije.
Međutim, nakon brutalne ruske agresije na Ukrajinu, geopolitička situacija u Evropi i svijetu se dramatično promijenila. SAD i njeni zapadni saveznici snažno su stali iza Ukrajine, podržavaju i naoružavaju njenu vojsku, a kremaljskom diktatoru Vladimiru Putinu, njegovoj bulumenti i samoj Rusiji uveli su ekonomske i političke sankcije bez presedana.
Rat demokratskog svijeta protiv jednog tiranina, političkog opsjenara i ratnog zločinca kakav je Putin ne ostavlja nikome previše prostora za premišljanje. Evropa je jedinstvenija nego ikad, NATO se revitalizirao kao glavni garant evropske sigurnosti, a uskonacionalni ekonomski i državni interesi gurnuti su ustranu pred zloslutnom prijetnjom da se Putinova vojna mašinerija neće zaustaviti samo na Ukrajini.
Nažalost, i na pitanju Ukrajine, kao i na pitanju BiH, kao najslabija karika i remetilački faktor pojavljuju se Mađarska i njen lider Viktor Orban. Osim što je, za razliku od Poljske, Češke, Rumunije ili Slovačke, zabranio čak i dostavljanje vojne pomoći za Ukrajinu preko teritorije Mađarske, Orban prijeti i da će staviti veto na moguću odluku EU o embargu na rusku naftu i plin.
Ovakvu, sebičnu politiku svojevrsnog ruskog trojanskog konja, koja ne haje za evropske i univerzalne ljudske vrijednosti i solidarnost, a istovremeno ruši jedinstvo EU, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski s pravom je ocijenio kao otvoreno neprijateljsku.
Nažalost, Bošnjaci i onaj dio BiH koji ne trči bez daha da čestita Orbanu novu izbornu pobjedu (ne zna se ko je bio brži i servilniji - Dodik ili Čović), davno prije Zelenskog su spoznali da ništa dobro ne mogu očekivati od osvjedočenog islamofoba i falsifikatora koji kao glavni izazov za Evropu vidi u tome kako u EU integrirati “zemlju s dva miliona muslimana”.
Na tu, antimuslimansku kartu i izazivanje netrpeljivosti i zazora unutar evropskih država od “islamskog faktora” u srcu Starog kontinenta godinama igra upravo Orbanov štićenik Milorad Dodik.
Prije Ukrajine i 24. februara 2022., Dodik je, očito, imao nekog uspjeha u pridobivanju naklonosti ultradesničarskih krugova u Evropi, ali nakon ruske agresije više niko nema sumnje da je Rusija pod Putinom ključna sigurnosna i egzistencijalna prijetnja Evropskoj uniji i zapadnom demokratskom svijetu, a nikako “dva miliona muslimana” u Bosni, čiji su politički predstavnici svoju evropsku opredijeljenost i privrženost evropskim vrijednostima pokazali i snažnom osudom ruske agresije i zločina u Ukrajini.
Istovremeno, Dodik ne propušta priliku da riječima i djelima potvrdi općepoznatu činjenicu da je glavni Putinov čovjek na zapadnom Balkanu koji nema dilemu da izabere Moskvu umjesto Brisela, odnosno da podrži agresiju umjesto prava jedne suverene države na odbranu.
Baš zbog toga, njegova pozicija i mađarska zaštita koju trenutno uživa neodržive su na duže staze. Jednostavno, ma koliko Dodik vjerovao da će mu (besplatni?) mađarski gulaš dati neke nadnaravne moći, na kraju puta, s izvjesnim sankcijama najvećih evropskih zemalja na grbači, i Dodik zna da će bez izdašne evropske ekonomske infuzije i on i entitet RS, i politički i bukvalno, ostati ne samo goli i bosi nego i gladni.
