Nakon što je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda (UN) 7.4.2022. godine izglasano isključivanje Ruske Federacije iz Vijeća UN-a za ljudska prava, kojom prilikom je ambasador BiH pri UN-u Sven Alkalaj glasao “za”, između ostalih se oglasio i Radovan Kovačević, savjetnik za unutrašnju politiku člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika.
Kovačević je tako, komentarišući u kontekstu navedenog glasanja i izjavu koju je dao zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak (PDP), iznio netačne tvrdnje koje su se, pored ostalog, odnosile na proceduru imenovanja ambasadora Bosne i Hercegovine, njihovu etničku pripadnost, ali i ustvrdio da su “ambasadori iz reda srpskog naroda ambasadori Republike Srpske”.
- Čuli smo isto tako od gospodina Crnadaka da nije trebalo glasati za Alkalaja i da je za to kriv Milorad Dodik i SNSD. Ja moram da podsjetim da se na sjednicama Predsjedništva glasa za više ambasadora i da Srbi nemaju mogućnost da biraju ko će da bude ambasador iz reda Bošnjaka ili ambasador iz reda Hrvata. Na isti način na koji Bošnjaci i Hrvati nemaju mogućnost da biraju ko će biti ambasadori iz reda srpskog naroda, odnosno ambasadori Republike Srpske. To bira srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i da on ne glasa za bilo koga koga predlože bošnjački i hrvatski član. Onda ne bismo imali na primjer jednog Vujića kao ambasadora u Vašingtonu, ili ne bi smo imali jednog Samardžiju kao ambasadora u Moskvi, odnosno ambasadora u Ruskoj Federaciji - kazao je Radomir Kovačević, 8.4.2022, piše Istinomjer.
Kada je riječ o proceduri imenovanja ambasadora Bosne i Hercegovine, a u kontekstu Kovačevićevih tvrdnji da Srbi nemaju mogućnost da biraju ko će da bude ambasador iz reda Bošnjaka ili ambasador iz reda Hrvata te da na isti način Bošnjaci i Hrvati nemaju mogućnost da biraju ko će biti ambasadori iz reda srpskog naroda, potrebno je poći od Ustava BiH.
Prije svega, onako kako najveći zakonodavni akt BiH nalaže, ambasadore ne imenuju “Srbi, Bošnjaci i Hrvati”, već, u skladu sa svojim ovlastima, Predsjedništvo BiH. Predsjedništvo je, što je jasno iz člana V, stav (3) b), nadležno za, :
Imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, od kojih najviše dvije trećine mogu biti odabrani sa teritorije Federacije.
Pored toga, član V u svom stavu (2) c) precizira i da se imenovanje ambasadora od Predsjedništva BiH donosi konsenzusom:
Predsjedništvo će nastojati da usvoji sve odluke Predsjedništva – tj. one koje se tiču pitanja koja proizlaze iz člana V (3), tačke (a) do (e) – putem konsenzusa. Takve odluke mogu, pod uslovima iz tačke (d) ovog stava, usvojiti dva člana ukoliko svi pokušaji da se dostigne konsenzus ne uspiju.
Navedeno znači i da je na sjednici Predsjedništva BiH održanoj 17.4.2019. godine, na kojoj je, pored ostalih, Sven Alkalaj imenovan za ambasadora Bosne i Hercegovine pri misiji u Ujedinjenim nacijama i predstavljaće BiH u misiji UN-a u New Yorku, i aktuelni član Predsjedništva BiH Milorad Dodik glasao za njegov izbor.
Osim toga, s obzirom na to da se ambasadori imenuju konsenzusom unutar Predsjedništva BiH, nije tačna ni Kovačevićeva tvrdnja da srpski član Predsjedništva BiH ne glasa za bilo koga koga predlože bošnjački i hrvatski član i obratno.
Inače, proceduru imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH, osim Ustava BiH, propisuju i Poslovnik o radu Predsjedništva BiH, ali i Odluka o postupku imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH.
Odluku je Predsjedništvo BiH, na osnovu člana V. 3. (a-c) Ustava BiH i člana 32. stav (1) a) Poslovnika o radu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, donijelo 3.4.2013. godine, a u njoj se, pored ostalog, u članu IV navodi da “ambasadore i druge predstavnike Bosne i Hercegovine iz člana 2. ove odluke imenuje, postavlja, opoziva i razrješava Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na prijedlog članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine”.
Govoreći u kontekstu tvrdnji Dodikovog savjetnika za unutrašnju politiku, a koje se odnose na etničku pripadnost ambasadora BiH, Ustav BiH ne propisuje bilo kakvu kvotu ili odrednicu na osnovu koje bi bili birani, kako je Kovačević rekao, ambasadori iz reda bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda. Ono što Ustav BiH jedino propisuje u tom smislu jeste da, kako nalaže njegov član V, stav (3) b), prilikom imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine od Predsjedništva BiH njih “najviše dvije trećine mogu biti odabrani sa teritorije Federacije BiH.
Na kraju, nije istinita ni Kovačevićeva tvrdnja da postoje “ambasadori Republike Srpske”, odnosno da, analogno tome, ambasadori, bez obzira na to kako se izjašnjavali ili koji od članova Predsjedništva BiH ih je predložio, nisu ambasadori entiteta.
To je, prije svega, jasno iz člana III Ustava BiH, “Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta”, u kojem je vanjska politika navedena kao jedna od isključivo državnih nadležnosti, ali i člana V, “Predsjedništvo”, stav (3). Ovlaštenja kažu da je Predsjedništvo BiH nadležno za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine, ali i za “predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije član”.
S obzirom na ono što propisuje Ustav BiH, Poslovnik o radu Predsjedništva BiH, kao i Odluka o postupku imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH, tvrdnje Radovana Kovačevića da Srbi, Bošnjaci i Hrvati biraju ambasadore BiH, da se ambasadori biraju iz reda bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda, da srpski član Predsjedništva BiH ne glasa za bilo koga koga predlože bošnjački i hrvatski član te da postoje “ambasadori Republike Srpske”Istinomjer ocjenjuje neistinitim.
