Još od 1990-ih, Bjelorusija je bila aktivno kritizirana od strane Sjedinjenih Država, Europske unije, OESS-a i Ujedinjenih naroda zbog kršenja ljudskih prava i izbornih prijevara, te vrsta različitih vrsta ograničena i sankcija. Razni bjeloruski funkcioneri, poslovni ljudi povezani s autoritarnim režimom diktatora Aleksandra Lukašenka i njihove firme podvrgnuti su raznim sankcijama koje uključuju zamrzavanje imovine i zabranu putovanja.
Posebno, značajan trenutak bili su sporni bjeloruski predsjednički izbori 2020., koji su bili pokradeni od strane bjeloruskog diktatora. Nekoliko zapadnih zemalja nakon toga uvelo je sankcije bjeloruskim funkcionerima. Latvija je bila prva zemlja koja je to učinila 31. avgusta, kojoj su se uskoro pridružile Litvanija i Estonija. Na popisu su bili predsjednik Lukašenko i svi članovi Centralnog izbornog odbora, kao i drugi visoki državni dužnosnici i zapovjednici sigurnosnih snaga.
Baltičke države su kasnije slijedile Kanada,Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Europska unija, Švicarska i Novi Zeland. Te su zemlje sankcionirale različit broj bjeloruskih funkcionera "zbog njihove uloge u lažnim predsjedničkim izborima u Bjelorusiji 9. avgusta 2020. ili naknadnom nasilnom gušenju mirnih demonstranata" ili pod sličnim motivima.
Nakon agresije Rusije na Ukrajinu koju je Bjelorusija otvoreno podržala i omogućila Rusiji da korisi njenu teritoriju za napade, Evropska unija proširila je sankcije. Nove sankcije posebno pogađaju ekonomski sektor Bjelorusije.
Ukratko, nova ograničenja uključuju: stroža ograničenja izvoza robe, posebno visokotehnoloških proizvoda u Bjelorusiju, zabranu isporuke raznih vrsta mašina u Bjelorusiju, ograničenja uvoza drveta, cementa, željeza i čelik, gume porijeklom iz Bjelorusije te uklanjanje iznimaka za već postojeće sankcije za bjeloruski financijski sektor. Ukupno, Evropska unija zabranila je oko 70% svog bjeloruskog izvoza koji je išao u njene zemlje. Slične sankcije ograničavanja i zabrane uvoza i izvoza iz Bjelorusije uvele su i Sjedinjene Države, s posebnim udarom na finansijski sektor u ovoj zemlji.
Uzimajući u obzir da je Bjelorusija država kojom već dvije decenija vlada diktator Lukašenko i činjenica da je ova zemlja i prije učešća u agresiji na Ukrajinu bila pod raznim vrstama sankcija i ograničenja, uistinu se otvara pitanje promišljenosti odluke Vlade KS da upravo iz Bjelorusije kupi 35 trolejbusa za potrebe ovog kantona, bez obzira kakve ekonomske argumente koristili. Da je tako, pokazuje i činjenica da je od 35 naručenih trolejbusa, do sada u Sarajevo stiglo samo njih 5, dok je za ostalih 30 pitanja je kako i kada će stići, uzimajući u obzir blokadu ove države.
I historijski neutralna Švicarska uvela je sankcije protiv Bjelorusije. Gotovo identično s EU, Švicarska je zabranila izvoz svih predmeta i robe dvostruke namjene koje bi mogla koristiti vojska ili za jačanje odbrambenog i sigurnosnog sektora Bjelorusije. Takođe je produžena zabrana uvoza bjeloruskih proizvoda od drveta i gume, kao i gvožđa, čelika i cementa. Pored država EU, SAD i Švicarske, sankcije Bjelorusiji zbog agresije na Ukrajinu uveli su još Island, Lithenšajn, Norveška, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Albanija, Lithenšajn, pridružujući se sankcijama EU. Mimo EU, sankcijama su se pridružile i Kanada te Australija. Drugim riječima, gotovo sve države koje se smatraju dijelom zapadnog svijeta uvele su sankcije Bjelorusiji.