Sedamnaestogodišnji Afan Habibović iz Visokog nije tipičan tinejdžer. Nakon što je pobijedio opaku bolest odlučio je pomoći drugima.

Jedva pričao

Na početku razgovora za „Avaz“ Afan nam govori da je trenirao karate, gimnastiku pa rukomet, sve dok mu nije dijagnosticiran tumor na mozgu.

- Bio sam spretan i brz, pa sam se odlučio ozbiljno baviti rukometom. Dobro mi je išlo prve dvije godine, dok se nisu pojavili problemi s ispadanjem lopte i nesvjesticama prilikom izvođenja nekih vježbi - kaže Afan.

Nakon toga počeli su se pojavljivati problemi i u školi, gubitak koncentracije i otežano pisanje te mu je ljekar rekao da se mora hitno operirati u Sarajevu.

- Poslije operacije nisam mogao hodati i jedva sam pričao, desna ruka i noga su bile nepokretne. Onda su uslijedile radioterapije i hemoterapije, što me još dodatno iscrpilo - priča Afan, koji je dvije godine proveo na bolničkom liječenju.

Govori nam kako mu je, kao nekome ko je navikao da se bavi sportom i bude aktivan, takvo stanje na početku vrlo teško palo, a roditelji su mu u tom periodu donosili razne životinje kako bi se malo oraspoložio.

- Prvo sam dobio macu, a poslije sam nabavio zeca, papagaja i guštera, a odranije imam kornjače i psa - govori Afan.

Bolji nalazi

Danas je dobro iako se još oporavlja od posljedica operacije i terapija. Zahvalan je, govori nam, porodici, prijateljima i svim dobrim ljudima koje je upoznao u toku liječenja, a koji su mu bili neizmjerna podrška.

Za oporavak od hemoterapija koristio je prepeličija jaja, koja je konzumirao u vidu smutija, jer nije mogao jesti.

- Nalazi su mi bili sve bolji i imao sam više snage za svakodnevne vježbe i razne terapije. Poslije sam došao na ideju da nabavim prepelice, prodam nešto jaja i tako pomognem i roditeljima jer je mama prestala raditi da bi mene svakodnevno vozila u Sarajevo na vježbe i razne terapije, na početku i dva puta dnevno. Jaja se mogu kupiti u mini marketu Rosulje i u zelenari kod pošte, a ovim putem zahvaljujem vlasnicima - naglašava Afan.

Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka” davalo mu je kontinuiranu podršku, a on se odužio na svoj način, pa tako Udruženju donira dio novca koji dobije od prodaje prepeličijih jaja.

Prvi samostalni izlazak

- Kada sam počeo samostalno hodati, prijatelji su me nagovorili da idemo na humanitarnu trku u Mostar i to mi je bilo prvi put da izađem baš javno da hodam sam, svidjelo mi se, pa samnastavio ići na trke i u drugim gradovima - kaže Afan.