"Ptica je sletela!" Ovom je kratkom, šifriranom porukom 2. maja u kasnim popodnevnim satima komanda JNA koja je od početka agresije zauzela sarajevski Aerodrom, obavijestila komandu Četvrtog/Sarajevskog koprusa JNA o slijetanju na Butmir aviona u kojoj se nalazio Alija Izetbegović , predsjednik Predsjedništva BiH. 

U Izetbegovićevoj delegaciji nalazila se njegova kćerka i službena prevoditeljica Sabina Berberović, potom Zlatko Lagumdžija , potpredsjednik SDP BiH, te Nurudin Imamović-Dinče, tjelohranitelj. Na (okupirani od starne JNA) Aerodrom Sarajevo oni su doputovali iz Lisabone avionom kojeg je osigurao Jose Cutileiro, portugalski diplomata na čiji su poziv tog dana boravili. 

Pored Izetbegovića i članova njegove delegacije u Lisabonu su na pregovorima o mirovnom planu boravili i Mate Boban, lider tzv. "Herceg Bosne" i Radovan Karadžić, predsjednik samoproglašene Republike Srpske. Boban je po povratku iz Portugala "sletio" u Zagreb, Karadžić je produžio za Beograd.

Zatvor u interesu uhapšenih

Izetbegovićevu delegaciju su po izlasku sa Aerodroma dočekali pripadnici JNA, koji su im napravili da sjednu u vojni transporter i odvezli ih u kasarnu "Slobodan Princip Seljo" u Lukavici. Za to vrijeme u Sarajevu trajale su žestoke, odsudne borbe između oklopno-mehanizovanih snaga JNA i branitelja grada koji su uspjeli njihovo ovladavanje gradom i centralnim, državnim institucijama. Grad je nemilordno zasipan artiljerijskim projektima, pogađane su stambene zgrade, zapaljena je glavna zgrada Pošte i niz drugih važnih objekata. Sarajevo se našlo u potpunoj informativno-komunikacijskoj blokadi,

Aliju Izetbegovića su u kasarni u Lukavici dočekali general Vojislav Đurđevac, komandant Sarajevskog korpusa JNA i pukovnik Petar Simović, njegov pomoćnik za bezbjednost. Objasnili su Izetbegoviću da on nije uhapšen, nego je samo "sklonjen na sigurno", radi njegove sigurnosti. Njegovo su privođenje predstavili kao čin milosrđa, jer, kako se rekli, sigurna situacija u gradu je užasno nepovoljna, za razliku od "mirnog" stanja u kasarni JNA u Lukavici. To će tokom večeri poručiti i general Đurđevac tokom uključenja u živi program BHT kojeg je vodio Senad Hadžifejzović.

Pored generala Đurđevca i pukovnika Simovića, Alija Izetbegović je tokom boravka (zarobljeništva) u kasarni u Lukavici imao još važnog jednog sugovornika: generala Aleksandra Vasiljevića, načelnika kontraobavještajne službe JNA (KOS) sa kojim je razgovarao telefonom. Izetbegović je dobro poznavao Vasiljevića, nepunih mjesec dana ranije nakon prvim oružanih incidenata, razgovarali su u Sarajevu. Načelnik KOS-a tada je energično odbacivao tvrdnje o agresorskim akcijama i namjerama JNA i tražio od Izetbegovića da razoruža Patriotsku ligu BiH, koja, kako je tvrdio, izaziva incidente i provocira ratne sukobe.

"Ganić sprema tvoju likvidaciju"

U motelu "Monic", čiji je vlasnik bio Alija Delimustafić, tadašnji ministar MUP-a RBiH, Vasiljević je predsjedavajućem Predsjedništva prezentirao video-kasetu tajno snimljenu na sastancima štaba Patriotske lige BiH.

Tog historijskog popodneva drugog maja Aleksandar Vasiljević je ponovio Aliji Izetbegoviću da on u kasarni u Lukavici nije zarobljenik, kao i da ga vrh Jugoslovenske Narodne Armije smatra legalnim predsjedavajućim Predsjedništva BiH. Prvi obavještajac JNA je, također, prenio Izetbegoviću zadovoljstvo vojnog vrha iz Beograda njegovim potpisom na Cutilierov mirovni plan u prijepodnevnim satima toga dana u Lisabonu.

Alija Izetebegović je Vasiljeviću ponovio pitanje koje je prije toga postavio Đurđevcu i Simoviću: Zašto mu nije dozvoljeno da sa Aerodroma ode na svoje radno mjestu u Predsjendištvo BiH, nego je mimo njegove volje odvezen u Lukavicu?. Šef KOS-a mu je "otkrio" da je u Sarajevu na djelu državni udar, da se na čelu "pučista" nalazi Ejup Ganić, člana Predsjedništva BiH. 

- Ganić je angažirao neke svoje vojne jedinice da postave zasjedu na put od Aerodroma do Nedžarića i da likvidiraju tebe i tvoju pratnju. Zato smo mi u vojsci procijenili da je po tebe i tvoju sigurnost najbolje da te zadržimo u Lukavici kako bi spriječili taj pakleni plan - "objasnio" je Aleksandar Vasiljević novonastalu situaciju.

No, dok su njih dvojica razgovarala nekoliko kilometara dalje, na ulicama Sarajeva odbrambene snage su zaustavile tenkove JNA i spriječile njihov prodor u centar grada i zauzimanje, prije svega zgrade Predsjedništva BiH. Uslijedila je brutalna odmazda, višesatno artiljerijsko iživljavanje JNA nad gradom i njegovim stanovnicima.

Već iste noći, 2. maja, nakon što nije uspio prvobitni plan, okupacija Sarajeva i neutraliziranjenje njegovih branitelja, vrh JNA aktivira "Plan B" - pripreme za evakuiranje Komande Druge Armije JNA sa sjedištem na Bistriku. Na sastanku Alije Izetbegovića sa generalom Blagojem Adžićem, nominalno prvim čovjekom Generalštaba JNA održanim sredinom aprila 1992. u Ohridu dogovoreno je povlačenje JNA iz sarajevskih kasarni. Kako je nakon rata u intervjuu crnogorskom magazinu "Monitor" kazao general Nedjeljko Bošković, koji je naslijedio Vasiljevića na čelu KOS-a, taj plan je imao kodno ime "Palma". U njemu je navedeno da je najproblematičnije od svih vojnih objekata u Sarajevu bila evakuacija Komande Druge Armije JNA smještene u srcu Baščaršije. Zbog toga je hapšenje Alija Izetbegovića i njegove pratnje iskorišteno da bi nakon njihove provedene noći u kasarni u Lukavici i posredovanje pripadnika UNPROFOR-a bili oslobođeni u zamjenu za miran prolazak konvoja sa oficirima, vojnicima i drugim osobljem koje se nalazilo u Komandi JNA na Bistriku.

Ne ulazeći u detalje događaja u Dorbrovoljačkoj, presijecanje konvoja ubistva i zarobljavanje pripadnika JNA, zbog čega je prošle nedjelje podignuta optužnica protiv 10 čelnika civilnih, vojnih i polucijskih vlasti, pogledajmo šta se dešavalo nakon oslobađanja Alije Izetbegovića, njegove kćerke Sabine i Zlatka Lagumdžije. (Pratilac Nurudin Imamović je zadržan u kasarni u Lukavici, vezan za radijator, kako je opisao u svojoj knjizi, kao neka vrsta taoca i zaloga da će konvoj JNA proći bez problema.)

Izetbegović bijesan zbog "Dobrovoljačke"

Izetbegović je odmah nakon izlaska iz transportera UNPROFOR-a na Skenderiji pješice otišao do Predsjedništva BiH i sazvao svoje najbliže suradnike. 

- Bio je bijesan, ljut, galamio je sve njih, Ganića, Kljuića, Fikreta Abdića - svjedočio je jedan od učesnika sastanka u noći 3. maja. Optuživao ih je da su dopustili da se napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ugrozi njegov život. Posebno se okomio na Ejupa Ganića. 

- Ja sam te ovlastio da me zamjenjuješ dok sam u zarobljeništvu, a ti su dozvolio da se zbog nekakvih bezveznih pet-šest puškica koje su zarobljene u konvoju ugrožava moj život i život moje kćerke - galamio je Izetbegović.

Isto večer on je pozvao u svoj kabinet Munira Alibabića, načelnika sarajevskog Sektora državne bezbjednosti i zatražio da mu pronađe novi smještaj u kojem će boraviti u vrijeme kada nije u svom kabinetu u Predsjedništvu BiH.

- Tražio je od mene da se potrudim da niko osim njegovih najbližih ne zna za novu lokalciju na kojoj se nalazi - pričao je kasnije Alibabić koji je Izetbegovića smjestio u prostorije trezora tadašnje Narodne banke BiH gdje je boravio do kraja rata.

Prema tvrdnjama nekih od Izetbegovićevih suradnika tog vremena, koje nam je potvrdio i Munir Alibabić, on je nakon oslobađanja iz Lukavice očito bio pod dojmom konstrukcija Aleksandra Vasiljevića prema kojima se iza njegovih leđa priprema državni udar u režiji Ejupa Ganića.

- Jedno kratko vrijeme Alija je fakat bio nepovjerljiv prema Ganiću, čak je tražio da se od njega krije mjesto na kojem je postavljen, međutim ubrzo je uvidio da je riječ o još jednoj od podvala KOS-a i njegovog najzloćudnijeg šefa u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini - rekao je jedan od sugovornika "Slobodne Bosne".