Nakon višemjesečne trakavice stranke opozicije napokon su se uspjele usaglasiti da će podržati Denisa Bećirovića kao zajedničkog kandidata na predstojećim izborima. Bećirović ne samo da je dobio podršku od stranaka trojke nego pride i od SBB-a, NES-a te gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića, a podršci će se, vjerovatno, pridružiti i PDA.
Sudeći prema dosadašnjim rezultatima izbora, stvar je prilično jasna - Denis Bećirović ima velike šanse da bude novi bošnjački član Predsjedništva. Stranke koje su ga podržale na prethodnim izborima osvojile su oko 350 hiljada glasova. Kada se tome doda trend jačanja opozicije, a, s druge, brojne afere i osipanje SDA, jasno je da stvari samo još dodatno idu u korist Bećiroviću.
Čak i na prošlim izborima Bećirović je kao kandidat SDP-a, uz maksimalno razjedinjenu opoziciju, osvojio blizu 200.000 glasova te, sa samo 18 hiljada razlike, završio iza SDA-ovog Šefika Džaferovića, uz zabilježene brojne nepravilnosti.
Matematika nikako ne ide u prilog SDA. Od povlačenja Alije Izetbegovića najbolji rezultat u utrci za Predsjedništvo ostvario je Bakir Izetbegović 2014., osvojivši 247 hiljada glasova. Glasovi na koje mogu računati stranke opozicije koje su podržale Bećirovića uveliko to nadmašuju.
Glavni razlog što je SDA do sada uglavnom davala bošnjačkog člana Predsjedništva (s jedinim izuzetkom 2006., kada je izabran Haris Silajdžić) ležao je u razjedinjenosti opozicije. Podjela glasova između mnoštva kandidata (2014. ih je bilo čak 9) omogućavala je SDA da i s relativno najvećim brojem glasova zauzme Predsjedništvo. Ipak, na sljedećim izborima ostaje bez te svoje jedine i ključne prednosti.
Također, ovi izbori bi mogli bitno zakomplicirati život i Željku Komšiću i njegovim odnosima sa SDA. Posljednjih godina smo svjedočili ne samo čvrstoj koaliciji SDA i DF-a nego i svojevrsnoj ideološkoj simbiozi u kojoj je postalo sve manje jasno gdje tačno počinje DF, a završava SDA i je li Komšić samo govori ono što Izetbegović misli, ili je obratno.
Ratna retorika, dizanje tenzija, agresivni napadi na opoziciju i optuživanje političkih protivnika za izdaju postali su manir djelovanja obje stranke i njihovih lidera. Za Komšića je držanje uz Izetbegovića i SDA bilo unosno, osiguravši mu mjesto u Predsjedništvu i pozicije u vlasti koje uveliko nadilaze marginalan izborni rezultat DF-a.
Ipak, ujedinjena opozicija oduzima SDA prostor za nastavak „skrbništva“ nad Komšićem. Naime, SDA više sebi neće moći dozvoliti luksuz da dio svojih glasova i glasača prebacuje Komšiću, kao što je zabilježeno tokom prošlih izbora. Također, i samom Komšiću izvjesno će se postaviti upitnik nad glavom koliko mu je i dalje politički mudro slijepo se držati uz SDA i šta mu i u budućnosti mogu ponuditi kada nasuprot sebe imaju kompletnu opoziciju, protiv koje je, uime ljubavi s Izetbegovićem, proteklih mjeseci vodio žestoke verbalne ratove.
Simbolička vrijednost Predsjedništva uveliko nadilazi stvarne ovlasti ove institucije, tako da izbor za ovu instituciju često najavljuje i generira daljnji razvoj političkih procesa i odnosa u zemlji.
S te strane, činjenica da je čak pet stranaka uspjelo postići dogovor i podržati Bećirovića kao zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva u startu iscrtava konture nove koalicije na nivou FBiH. Koalicioni potencijal SDA u odnosu na to izgleda bitno skromnije.