U Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu kod Prijedora bit će klanjana kolektivna dženaza 20. jula ove godine. Tim povodom razgovarali smo s majkom Havom Tatarević iz Zecova kod Prijedora kojoj je prije 30 godina srušen cijeli svijet.
TUŽNA GODIŠNJICA
Ova majka ne suši stare obraze za svojim sinovima Senadom, Sejadom, Nihadom, Zilhadom, Zijadom i Nishadom i suprugom Muharemom
Majka Hava Tatarević: Znam ja kako je biti bez djece. Agencije
U Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu kod Prijedora bit će klanjana kolektivna dženaza 20. jula ove godine. Tim povodom razgovarali smo s majkom Havom Tatarević iz Zecova kod Prijedora kojoj je prije 30 godina srušen cijeli svijet.
Ona je za jedan dan ostala bez šestorice sinova i supruga tokom zločinačkog pohoda agresora na Prijedor. Od tada ova majka ne suši stare obraze plačući za svojim sinovima Senadom, Sejadom, Nihadom, Zilhadom, Zijadom i Nishadom i suprugom Muharemom.
- Kako deveram, to znam samo ja. Znam ja kako je biti bez dvoje djece. Svake godine je sve teže i teže. Najgore je biti sam. Kako je mojoj duši to znamo dragi Bog i ja - kaže tužnim glasom Hava.
Majka Hava prisjetila se i tog kobnog dana kada je njen život stao, kada se sunce ugasilo, a ni mjesečine više nije bilo.
- Sinovi i moj suprug samo što su ručali kada su zločinci došli i odveli ih. Odveli su sve muškarce koje su našli. Njih 14. Ostale su samo žene i djeca. Kada su ušli samo su rekli: “Hajmo iz te kuće svi muški“, a u mene bili svi u kući. Oni izađoše. Šta će. Izašao je i najmlađi, koji je sada u Kanadi, a oni su ga vratili rekavši mu "ti si malen hajde se ti vrati". Ostale su odveli i nikada se više nisu vratili. Sve što su odveli su i pobili. Tijela su nađena u Tomašici u rupi jednoj. Teško je – govori Hava.
Tužnim glasom govori kako joj je još teže kako se bliži dženaza.
- Teško mi je. Bliži se još jedna dženaza u nizu. Vraćaju se slike, bude se sjećanja na sve tužne dane. Ostala sam sama, bolesna. Kako ću biti, nije dobro. Mene interesuje šta je radost i žalost. To kod mene nema, kod mene je samo žalost i bolest – tužnim i dubokim uzdahom završava razgovor majka Hava kojoj su zločinci iz naručja istrgli šest zlatnih jabuka.
Za učešće u ubistvima najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti počinjenim u julu 1992. u Zecovima optuženi su Dušan Milunić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Ilija Zorić, Željko Grbić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić te Rajko Gnjatović. Radomir Stojnić zvani “Grom” jedan od optuženih za zločin protiv čovječnosti preminuo je u maju ove godine.
UVAŽENA APELACIJA
VELIKA TRAGEDIJA