Karanfil Ališković preživio je Keraterm - logor smrti koji su uspostavile srpske vojne i policijske vlasti općine Prijedor tokom rata u BiH. 

- Preživio sam, prvo i prvo, bio je ovaj masakr 24. jula u prostoriji broj 3. u Keratermu, gdje je ubijeno više od 200 ljudi za jednu noć. Od 24 Ališkovića, nas smo dvojica izašli. Ne znam ni ja čijom voljom, Allahovom vjerovatno, jer drugačije ne bi preživjeli. 

Ovo više nije grad, ovo je rupa

Bili smo i nas dvojica izvedeni tri noći prije raspuštanja logora, nismo ni znali da će se raspustiti. Mislili su da su i nas dvojicu dokrajčili, ali nisu - rekao je Ališković za portal "Avaza".

Zgrozi se kada mu dođu i kažu da se kaju ili da nisu bili tu, a jesu. Ističe da su sve to bile komšije iz Prijedora, ljudi koje su poznavali.

- Ne može meni neko reći "ja nisam znao", sad su svi čuvali neke bunarove, čuvali neke kutove, niko nikog nije ubio. A uživali su. Bili su gospodari života i smrti.

I kad se nađete u takvoj situaciji da ste jedan obični mali mrav koji može zgaziti bilo koja guba koja dođe tamo, ljude koje smo mi hranili, ljudi koji su od nas živjeli. Ne bih nikog da vrijeđam, ali mi smo bili begovi za njih.

Evo pogledajte ovu rupu, to je rupa, to više nije grad. Oni zovu to grad, ali u tom gradu ne živi ni 50 posto stanovništva što je živjelo prije. To nije grad bez nas. Bježi narod, bježi omladina. Evo dešava se drugi genocid. Sa ovim što oni rade, što omladina bježi - istakao je Ališković.

Samo su vjerovali svojim "komšijama"

Kaže da je bio na mnogo suđenja i da može pročitati da pokajanja počinitelja nisu iz srca, već nazor. Sa Ališkovićem je u Keratermu bio njegov brat, koji je ukopan u Rakovčanima.

- Ne samo on, nego svi oni, to su bili ljudi koji mrava ne bi zgazili, ljudi koji su vjerovali svojim komšijama. I onda ti dođe taj takav "komšija" i napravi ti ovo što je napravio. Ovo je žalosno. Ne znam kako ti ljudi uopće mogu hodati, kako imaju obraza da poriču nešto - pita se Ališković.