Posljednjih sedmica u bošnjačkoj javnosti došlo je do bujice antizapadnjačke histerije. Inicijalna kapisla bilo je curenje u javnost navodnih pripremljenih izmjena Izbornog zakona i Ustava FBiH od visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), kojima bi se, opet navodno, promijenio način popune klubova Doma naroda u Parlamentu FBiH tako da bi pripadnici nekog naroda u određenom kantonu morali činiti najmanje 3 posto od ukupnog broja pripadnika tog naroda u FBiH da bi stekli pravo na delegata u ovom domu.

Trag botovanja

Ovo je protumačeno kao direktno pogodovanje interesima HDZ-a, jer bi to u praksi značilo da bi se hrvatski klub predominantno popunio iz onih kantona u kojima ta stranka ima težinu. No, stvar je otišla i puno dalje, pa je tako došlo i do višednevnih protesta pred OHR-om i optužbi da se u BiH namjerava uvesti aparthejd.

Na kraju, međutim, od nametanja ovakvih rješenja nije bilo ništa. Šmit je nametnuo samo tehničke izmjene Izbornog zakona, kojima je poboljšao transparentnost izbornog procesa, dajući bh. liderima još jednu šansu da postignu dogovor o Izbornom zakonu. Naravno, to nije smirilo ni napade na visokog predstavnika ni antizapadnjačku histeriju. U prozivkama prednjači član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji EU optužuje za islamofobiju, a Šmita, između ostalog, da FBiH namjerava isporučiti Zagrebu. Njegov državni zastupnik Zlatan Begić motive EU vidi ni manje ni više nego u „vjerskom rasizmu“.

Ako želimo znati šta ili ko stoji iza ovih napada, treba prvo pratiti trag napada. Vijest o tome da Šmit navodno namjerava nametnuti izmjene Izbornog zakona po mjeri HDZ-a krenula je s opskurnog portala koji vodi Avdo Avdić, saradnik Osmana Mehmedagića Osmice, kompromitiranog direktora OSA-e i kadra Bakira Izetbegovića.

Da podsjetimo, Avdić je i prije nego što je Šmit preuzeo funkciju visokog predstavnika pokrenuo hajku na njega tvrdeći da je riječ o „ruskom čovjeku“ koji ispunjava nekakve tajne i fantomske planove Njemačke i Rusije kojima bi se BiH prepustila ruskoj sferi utjecaja.

Kada je pak Šmit, usljed usijane atmosfere zbog najave nametanja Izbornog zakona, dobio i otvorenu podršku SAD i Velike Britanije, kao i drugih zapadnih sila, umjesto da se povukla ručna pa razmislilo nad vlastitim potezima, dežurni radikali u bošnjačkoj javnosti kao da su jedva dočekali priliku da i na naše najvažnije saveznike saspu lavinu optužbi za neprijateljstvo prema BiH i Bošnjacima, pritom evocirajući ratne traume.

Tako je najava mogućih nametanja izmjena Izbornog zakona pokrenula lavinu u kojoj BiH ponovo postaje arena međunarodnih aktera. A u toj lavini pojedini bošnjački akteri i funkcioneri čini se da rade sve kako bi došli na ratnu nogu sa zapadnim silama i završili na Istoku.

Naravno, ne treba ni spominjati koliko je to opasno za BiH, s obzirom na to da za stabilnost naše zemlje garantiraju zapadne zemlje, prvenstveno SAD. Upravo ove države su najzaslužnije za većinu pozitivnih promjena koje su dovele do jačanja i stabilizacije države, a ne treba ni spominjati da su euroatlantske integracije jedina stvarna civilizacijska budućnost za BiH. Pa koja je onda logika vršiti takve nepromišljene i histerične napade na najvažnije saveznike i najvažnije sile? Nije da Bošnjaci i prethodno nisu znali platiti cijenu zbog sličnih poteza. Odbijanje “aprilskog paketa” od Harisa Silajdžića bilo je praćeno trajnom obustavom procesa prijenosa nadležnosti na državni nivo i naglom obustavom intervencionizma Zapada u BiH, što je direktno dovelo do “rasta” Milorada Dodika kakvog danas poznajemo.

No, da bi se dobio odgovor šta stoji iza posljednje antizapadnjačke histerije, opet valja pratiti paraobavještajni trag. A tu su se antagonizam i netrpeljivost Bošnjaka prema Zapadu i njegovim službenicima u Bosni i Hercegovini nastojali buditi mjesecima unazad, mnogo prije nego što je iko i pomišljao na mogućnost da bi visoki predstavnik mogao nametnuti bilo kakve izmjene Izbornog zakona.

Crne liste

Tako su se na SDA-ovim stranačkim glasilima, kao i brojnim botovskim stranicama za koje se sumnja da njihov sadržaj direktno uređuju pojedinci iz paraobavještajnih struktura ove stranke, moglo pročitati na desetine tekstova u kojima se, između ostalog, zapadni ambasadori nazivaju kolonijalnim upravnicima, Dodikovim i Čovićevim saradnicima, a zapadne države u kompletu učestalo kvalificiraju kao „križari“, uz teorije zavjera o navodnim planovima za istrebljenje i protjerivanje Bošnjaka s evropskog kontinenta.

No, primarni motiv za ovu kampanju izvjesno nema nikakve veze s Izbornim zakonom, jer „udarom na Bošnjake“ niko od njih nije svojevremeno smatrao kada je Izetbegović s Čovićem potpisivao „mostarsku deklaraciju“, u kojoj se obavezao na osiguranje „legitimnog predstavljanja“.

Motivi bi mogli biti mnogo prizemniji, naime, u činjenici da je nova američka administracija, uz pomoć evropskih partnera, postala odlučna obračunati se s korupcijom u BiH, u čemu su krupni koraci već napravljeni. Tu je svakako i američka crna lista, na koju su dospjeli i pojedini visokorangirani kadrovi SDA i tu, vjerovatno, neće biti kraj. Jasno je da u oba scenarija SDA, koja je umiješana u brojne koruptivne i kriminalne afere, direktno dolazi na udar i da su pojedinci izvjesno zabrinuti za svoje pozicije.

Kao referendum

Misli li neko zaista da SDA, kao i njeni partneri iz SNSD-a i HDZ-a, iskreno želi biti dio civilizacijskog i političkog kruga u kojem postoje nezavisno pravosuđe, vladavina prava i uređenost sistema? Kakav bi tačno bio njihov položaj u takvom sistemu?

Jasno je da većina Bošnjaka bezuvjetno želi biti dijelom evropskog i zapadnog političkog i civilizacijskog kruga te da niti jedna politička stranka koja traži podršku tog naroda ne može javno istupati protiv tih vrijednosti, ali je jasno i da je uspostava tih vrijednosti smrtni udarac za njihov način vladavine.

Stoga, u cilju spašavanja vlastite političke kože, valja iskoristiti svaku priliku kako bi se kod Bošnjaka poticao antizapadnjački sentiment, što odgovara i Izetbegovićem partnerima s Istoka koji ovaj narod namjeravaju vezati trajno uza se, odvojiti od Zapada i uspostaviti svoju interesnu sferu u samom srcu Evrope.

No, jasno je da bi takav scenarij predstavljao potpunu katastrofu za Bošnjake koji se nalaze okruženi članicama EU i NATO-a. Ipak, s druge strane ohrabruju posljednji istupi političara poput Denisa Bećirovića i Fahrudina Radončića, koji su upozorili na pogubnost antizapadnjačke retorike koja se širi. Stoga bi izbori u oktobru mogli dati odgovor i na mnogo krupnije političko pitanje – da li Bošnjaci žele biti dio Zapada ili Bliskog istoka.

Lešinarenje s Istoka

Priliku i antizapadnjačko raspoloženje spremno je dočekala i Rusija, čiji je ambasador Igor Kalabuhov u svom autorskom tekstu cinično pozvao Bošnjake da se okrenu Rusiji kao pravom prijatelju umjesto „licemjernog“ Zapada, a nakon što je zvanični Izrael podržao izmjene Izbornog zakona prema kojima bi se zaštitio princip „legitimnog predstavljanja“, priliku da svoj sukob s Bliskog istoka unese i u BiH vidio je i Iran, koji je napao Izrael.