Prije 30 godine na lokalitetu Korićanske stijene strijeljano je više od 200 prijedorskih logoraša. Zločin na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da istraživači genocida ovaj strašni zločin smatraju genocidnom namjerom, saopćeno je iz Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK).
- Suština genocidne namjere je u tome da se poduzimanjem jedne ili više propisanih radnji izvršenja sadržanih u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, povrijedi ili ugrozi integritet članova zaštićene grupe i ostvari posebna ili krajnja namjera, a to je potpuno ili djelimično uništenje grupe.
U slučaju zločina na Korićanskim stijenama objekt napada je bila zaštićena bošnjačka i hrvatska etnička grupa, a ne čovjek kao pojedinac. Namjera uništenja bošnjačke i hrvatske skupine, u cijelosti ili djelomično, pretpostavlja da su žrtve odabrane zbog njihove pripadnosti skupini na koju je namjera usmjerena. Zločin nad civilima na Korićanskim stijenama je izvršen u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom i osvajačkim ratom za teritorije, za životni prostor, za otimanje bosanske zemlje, za etničko čišćenje grada Prijedora.
Nauka o genocidu ovo namjerno istrebljenje nevinih logoraša tretira kao jedan od najsnažnijih dokaza genocida u Prijedoru. Radi se o kolektivnom zločinu kako u pogledi izvršenja zločina, tako i u pogledu prikrivanja zločina. Zločin je izvršen od strane interventnog voda policije Republike Srpske iz Prijedora po naredbi Kriznog štaba opštine Prijedor kao dio udruženog zločinačkog poduhvata tadašnjeg političkog, vojnog i policijskog establišmenta grada Prijedora sa konačnim ciljem etničkog čišćenja Prijedora od Bošnjaka i Hrvata. Ovaj zločin nije slučajan i nije sporadičan.
Ovaj zločin je jedan u nizu zločina počinjenih u izvršenju zločina genocida u cilju stvaranja Velike Srbije zatiranjem države Bosne i Hercegovine i zatiranjem prije svega njenog najmnogobrojnijeg naroda, Bošnjaka. Zločin na Korićanskim stijenama posebno karakteriše kolektivno prikrivanje zločina i kolektivno prikrivanje grobnica gdje su tijela logoraša sakrivena.
Premještanje tijela izvršeno je od strane pripadnika prijedorske policije i Civilne zaštite iz Skender Vakufa. U neposrednoj blizini mjesta izvršenja nalazi se naseljeno mjesto čiji su stanovnici znali i čuli za istrebljenje. Prema svjedočenjima preživjelih vidjeli su čak i mještane kako i sami silaze u provaliju i pucaju na logoraše.
Tijela su u pokušaju prikrivanja zločina spaljivana, da bi se, nakon što su se mještani „pritužili“ da im ptice raznose dijelove tijela po krovovima kuća, u, još jedno, „čišćenje“ terena uključila i Civila zaštita iz Skender Vakufa izmjestivši tijela logoraša na drugu lokaciju, lokaciju koju niti danas ne žele otkriti. Sve žrtve ovog masakra još uvijek nisu pronađene. Tijela ubijenih logoraša prebačena su i zakopana na drugim lokalitetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine.
Imajući u vidu da se radi o kolektivnom zločinu po izvršenju i po prikrivanju, zločinu sa namjerom, kao dio udruženog zločinačkog poduhvata stvaranja Velike Srbije, nauka o genocidu smatra da postoji genocidna namjera kod izvršioca u slučaju zločina na Korićanskim stijenama. Dakle radi se o zločinu genocida, a ne o zločinu protiv čovječnosti. Specifičnost genocida kao zločina jest njegova posebna namjera, želja da se zločinom fizički uništi neka nacionalna, etnička, vjerska ili druga skupina, ili njen značajan dio, i to baš zato jer se radi o toj određenoj skupini. U slučaju zločina na Korićanskim stijenama jasno je da se radi o genocidnoj namjeri.
Istraživače genocida, prvenstveno i isključivo interesuje naučna istina do koje se dolazi kroz određenu naučnu proceduru, uz strogu primjenu logičkih i metodoloških pravila procedure, primjenom valjanog i pouzdanog projekta naučnog istraživanja i naučnih metoda istraživanja kojima se obezbjeđuje objektivno, istinito saznanje.
Svjedoci smo svakodnevnih napada na državu BiH, napada na istinu, pravdu, kulturu sjećanja, negiranje genocida, falsifikata i kvaziistraživanja, nagrađivanja zločinaca, izjednačavanja agresora i žrtve, minimiziranja zločina genocida, izjednačavanje žrtava genocida i žrtava ratnih zločina.
Protiv negatora genocida se jedino efikasno može boriti znanjem. To radimo zbog istine i pravde, zbog kulture pamćenja. Ali ne mrzimo nikoga. Činjenica je da se u Prijedoru desio genocid. Činjenica je da su Bošnjaci bili većinski narod u Prijedoru. Činjenica je da su Bošnjaci i Hrvati također vlasnici grada Prijedora. I to vlasništvo se nasljeđuje. Silom se ne dobiva, a pogotovo ne genocidom.
Pamtimo zločin nad više od 200 nedužnih civila. Pamtimo da se ovakvi genocidni akti više nikada i nikome ne ponove. Količina zla koga je počinio zločinački um je smišljeno urađena da se zauvijek onemogući funkcionisanje države BiH. Bolesni um je išao na najjaču kartu a to je genocid koji je trebao natjerati Bošnjake i Hrvate da sami odustanu od zajedničkog grada Prijedora, od zajedničke države u ime podjele BiH. Međtim žrtve su se odbranile i sačuvale i grad Prijedor i državu BIH. Umjesto bježanje od zajedničke države BiH, umjesto kolektivnog čuvanja temelje entiteta Republike Srpske, bosanski Srbi trebaju prihvatiti državu BiH, prihvatanjem istine i pravde.
