Više od godinu nakon izbora 2018. bilo je potrebno da se formira Vijeće ministara BiH.
Sam način formiranja novih bh. vlasti kao da je obećavao katastrofu. Stranke iz Federacije SDA i DF svoj pristanak da formiraju državnu vlast bez uvjetovanja da se istovremeno dogovori i formiranje federalne vlasti pravdale su time da je Milorad Dodik potpisao program reformi za NATO, koji je ustvari ANP, čime je navodno bio otvoren put za članstvo BiH u ovoj vojnoj alijansi i zbog čega je Dodika zauzvrat trebalo pustiti u državnu vlast.
Tako je Dodik u državnoj vlasti zamijenio do tada vrlo konstruktivne SDS i PDP, dok je Dragan Čović nastavio blokirati formiranje nove vlasti u FBiH, na čijem su čelu ostali Marinko Čavara kao predsjednik i Fadil Novalić kao premijer. Rezultat svega su bili blokirana Federacija i najgori saziv Vijeća ministara u historiji ove zemlje na čijem je čelu SNSD-ov Zoran Tegeltija.
Mandatno razdoblje obilježile su brojne blokade rada institucija, ali i pandemija COVID-19, koja je još jednom pokazala nefunkcionalnost državnog aparata. I svi pokazatelji ukazuju na to da je u društvu s inače krajnje neefikasnom vlašću najviše zakazalo Vijeće ministara BiH.
Krenimo od evropskog puta.
U maju 2019. Evropska komisija objavila je Mišljenje o kandidaturi BiH za članstvo u EU te pred našu državu stavila ispunjavanje 14 ključnih prioriteta za dobivanje kandidatskog statusa. Od 14 prioriteta BiH je djelimično ispunila svega četiri.
Ministri su u ovom mandatu redovno zasjedali 54 puta. Prema podacima dostupnim na internet-stranici Parlamentarne skupštine BiH, od kraja 2019. do danas svega deset zakonskih prijedloga došlo je iz ove institucije, a u mandatu ih je bilo ukupno 68. Osam zakona je doneseno i objavljeno, jedan prijedlog je u proceduri – Zakon o javnim nabavkama, dok je jedan – Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću – odbijen.
