Ako bi se nakon izricanja presude pred Sudom BiH emocije članova porodica putnika, otetih u februaru 1993. godine iz voza u Štrpcima, morale opisati u jednoj riječi - razočarenje bi bila najprikladnija. 

Zbog ratnog zločina nad 20 putnika otetih 27. februara 1993. godine na stanici Štrpci i ubijenih kod Višegrada, Sud BiH danas je Obrada i Novaka Polugu, Petka Inđića, Radojicu Ristića, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića i Miodraga Mitrašinovića osudio na po 13 godina zatvora.

- Sam postupak je trajao više od sedam godina i danas smo čuli prvostepenu presudu. Ovo su samo izvršioci, a nas brine što oni koji su organizovali, planirali, osmislili zločin ostaju nedodirljivi. A zločin je imao svoju pozadinu, planiran je u samom vrhu kako u samom državnom vrhu tadašnje Srbije i Crne Gore, tako i Vojske RS koja ga je počinila. Vojska, policija, željeznice … svi su bili uključeni i znali su za ovaj zločin – kazao je za portal "Avaz" Nail Kajević, predstavnik porodica žrtava iz Prijepolja, čiji je brat Nijazim također jedna od žrtava ovog zločina.

Članovi porodica, koji su prisustvovali izricanju presude, zaprepašteni su i zbog oslobađajuće presude Luki Dragičeviću, komandantu Druge podrinjske pješadijske brigade VRS iz Višegrada.

- Jasno se zna da postoji njegova odgovornost, da je imao saznanje da su putnici oteti, dovedeni u školu. Znao je da je to učinjeno sa oružjem VRS a na svjedočenju u Bijelom Polju ranije je jasno i nedvosmisleno rekao da se ništa nije moglo desiti bez njegovog znanja. Jedna vojska sa dva komandanta ne postoji. 

Sad negiranje svega je baš začuđujuće. Mislim da se ovdje radi više o politizaciji, kako bi se neposredni počinioci osudili, a oni koji su odgovorni za planiranje i izvršenje ostanu nedodirljivi – ističe Kajević.

Žrtve zločina u Štrpcima su državljani susjednih Srbije i Crne Gore: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice. Njihovim porodicama ni do danas Srbija nije priznala status civilnih žrtava rata.