KO SE KOME NUDI
Javna je tajna da unutar ove stranke postoje brojni pojedinci koji žele ući u vlast pod svaku cijenu, pa, ako treba, u konačnici – i sa SDA
Šta će odlučiti organi stranke. Avaz
Nakon izbora 2. oktobra izvjesno je da zbog kontrole hrvatskog kluba domova naroda ni federalne ni državne vlasti neće moći biti bez HDZ-a.
Izvjesno je da će i SNSD biti u vlasti na entitetskom i, vjerovatno, državnom nivou, s obzirom na to da je ova stranka osvojila oko 35 posto glasova.
Ostaje pak i dalje nedoumica koji probosanski blok će im činiti partnere i na federalnom i na državnom nivou. SDA, iako pojedinačno najjača, trebat će koalicionog partnera.
No, tu se suočava s ozbiljnim problemom nedostatka koalicionog potencijala.
Za DF, jedinu stranku koja je otvoreno raspoložena za koaliciju sa SDA, Dragan Čović je još jednom ponovio da kao partner ne dolazi u obzir za HDZ i HNS. No, izostanak DF-a bi značio da bi SDA morala na svoju stranu pridobiti nekog probosanskog partnera.
Iz SDA već neskriveno šalju znakove da bi kao partnera voljeli vidjeti SDP. I dok ova stranka vodi žestoku borbu s NiP-om i njegovim liderom Elmedinom Konakovićem te teškim optužbama kiti i Našu stranku, s druge strane računa na mnoge članove SDP-a. Naime, javna je tajna da unutar ove stranke postoje brojni pojedinci koji žele ući u vlast pod svaku cijenu, pa, ako treba, u konačnici – i sa SDA.
To neki čak ni ne kriju, poput Vojina Mijatovića, koji je prije nekoliko dana poručio da, „ako patriotizam stane u vlast u nekoliko kantona, džaba smo krečili“, jasno aludirajući na taj način da SDP treba u vlast.
Ukoliko bi se to zaista desilo, SDA bi uspjela ostvariti dva velika cilja. Prvi je da opstane na vlasti i sačuva vladajuće pozicije, državne firme, resurse i budžetsku mašineriju koju trenutno kontrolira. Drugi je da sruši opoziciono jedinstvo.
Jer s ulaskom SDP-a ne samo da bi i sarajevska vlast trojke bila ozbiljno narušena, nego bi to izvjesno i još neke od stranaka motiviralo da napuste opoziciju i pridruže se vladajućoj većini, čime bi opoziciona borba bila uveliko obesmišljena.
U konačnici, pitanje je koliko bi to bilo pošteno i prema strankama koje su pristale podržati SDP-ovog kandidata za člana Predsjedništva.
Naravno, ovo su sve hipotetičke situacije, a posljednju riječ na kraju će svakako imati Nermin Nikšić i rukovodstvo SDP-a
Naravno, ostaje tu i opcija kojoj bi Nikšić svakako bio skloniji – da stranke jedanaestorke koje su ušle u Parlament zaobiđu SDA i formiraju novu većinu. No, u slučaju da takva kombinacija bude onemogućena, sve je izvjesnije da bi SDP vrlo moguće bio spreman popustiti i ući u neprincipijelnu koaliciju sa SDA i HDZ-om.
