U Bosni i Hercegovini su jučer održani vanredni izbori u šest gradova i općina. Rezultati su zapravo bili potvrda postojećeg stanja.
SDA izgubila, ali...
SDA je pobijedila u Vogošći, rubnoj sarajevskoj općini u kojoj godinama suvereno vlada. Trojka je pobijedila u Srebreniku u kojem je i do sada na mjestu načelnika bio NiP-ov čovjek, PoMak će, i pored žestoke kampanje koju je SDA uložila u svog protukandidata Hamdiju Abdića Tigra, nastaviti imati načelnika u ovom krajiškom gradu, dok SDP zadržava svoju uvjerljivost u Tuzli.
Ipak, ono što posebno zabrinjava je rekordno niska izlaznost na ovim izborima. U Bihaću je glasalo 30,93 posto birača, u Tuzli 23,14 posto, Srebreniku 33,57 posto, Zvorniku 29,10 posto, Bratuncu 47,69 posto te Vogošći 30,47 posto građana.
I ovi podaci zapravo najbolje pokazuje kako su građani glasali – protiv svih.
Razlog ovako male izlaznosti zasigurno nije to što su građani politički nepismeni ili nezainteresovani za politička dešavanja. Dovoljno je podsjetiti da je na izborima 1996. odaziv birača bio 80%.
Gubitka nade
Razlika neke gotovo tri decenije poslije je što su u vremenu apatije, sivila i beznađa bh. društva ljudi izgubili vjeru u političke stranke i njihovu sposobnost da im donesu bolji život. Porazi SDA u 2 od 4 općine (u Tuzli nisu imali kandidata), su potpuno razumljivi, s obzirom da je upravo ova stranka najodgovornija za loše stanje u kojem se zemlja nalazi. I glasovi zbog kojih je SDA u zbiru i dalje pojedinačno najveća stranka, mogu se zahvaliti budžetskoj mašineriji od nekoliko desetina hiljada ljudi i njihovih porodica koji su egzistencijalno vezani uz ovu stranku, te onim rijetkim pojedincima koji i dalje nasjedaju na propagandu o bošnjačkoj ugroženosti i jedinoj pravo stranci zaštitnici.
Ipak, ova stranka treba biti alarm i za opoziciju posebno stranke trojke. Iako je lokalna stranka Pomak uspio pobijediti u Bihaću, SDP (očekivano) zadržati Tuzla, a NiP nastaviti vladati u Srebreniku, mala izlaznost pokazuje da oni nisu uspjeli u svom glavnom zadatku – ubijediti glasače da su oni istinska alternativa beznađu i zaostajanju koje karakteriše BiH i potaknuti novu energiju u zemlji.
Jer glavna bitka koja se vodi u BiH nije bitka između toga hoće li vladati ovi ili oni, nego hoće li se vratiti nada među ljude da neka bolja i prosperitetnija Bosna i Hercegovina zaista može postojati.
A u tom pogledu su svi podbacili na ispitu.
