Obilježena je 30. godišnjica smrti Hajrudina Mešića u narodu poznatog kapetana Hajre, jednog od najvećih sinova koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.
Prije 30 godina, 30. oktobra 1992. godine, prestalo je kucati srce Hajrudina Mešića. Bio je to dana kada su se borci Hajre kapetana pokušali spojiti sa jedinicama u opkoljenoj Kamenici i drugim jedinicama iz Srebrenice. Akcija je tekla po planu, jedinice Hajre kapetana bile su nadomak cilja.
U eksploziji granate u rejonu Nezuka, jedan geler pogodio je Hajru kapetana u leđa i ubio. Uslijedio je šok, očaj, bol, panika… Akcija je zaustavljena, a jedinice Armije RBiH nikada se više nisu uspjele spojiti sa srebreničkim jedinicama i tako spriječiti pripremljeni genocid, koji će horde krvnika Radovana Karadžića i Ratka Mladića realizirati u julu 1995. godine.
Nakon pogibije Hajre kapetana, brigada koju je oformio i koja je nosila naziv Prva teočanska, preimenovana je u 255. brdsku brigadu “Hajrudin Mešić”, koja će kasnije postati i slavna.
Njegovi saborci ispričali su kako je Hajro kapetan, dan prije pogibije, pjevao pjesmu o Zmaju od Bosne, a zbog neviđene hrabrosti i odanosti zemlji Bosni za života je stekao ime Zmaja od Majevice.
Hajrudin Mešić poginuo je u plemenitoj misiji, pokušavajući otvoriti koridor prema Srebrenici, kako bi pomogao opkoljenom i napaćenom narodu Kamenice, koji je mjesecima umirao od gladi i svakodnevnog žestokog granatiranja. Tog 30. oktobra 1992. godine Bosna i Hercegovina je ostala bez jednog od najvećih svojih sinova.
Kapetan Hajro dobitnik je priznanja “Zlatni ljiljan” i “Zlatna policijska značka”, a posthumno je unaprijeđen u čin brigadnog generala Armije R BiH i odlikovan Ordenom narodnog heroja oslobodilačkog rata Armije R BiH.
