Vlast u Tuzlanskom kantonu (TK) bit će formirana zahvaljujući dvojici preletača iz PDA, Senadu Aliću i Jakubu Suljkanoviću, koji su prelaskom u SDA omogućili da ova stranka, zajedno s DF-om, formira novu većinu. Istovremeno, s terena stižu vijesti da SDA punom parom lobira za prelazak zastupnika u njihove redove kako bi spriječili da stranke osmorke, koje kumulativno imaju značajno više glasova, formiraju novu vlast.
Naravno, ovo nije prvi slučaj da preletači, mijenjanjem stranačkog dresa i postizbornom trgovinom, iznevjere volju glasača i omoguće suparničkom taboru da preuzme vlast. Najupečatljiviji primjer do danas je afera „Papak“.
Naime, nakon izbora 2014. koalicija predvođena SNSD-om s jedne i koalicija sa SDS-om na čelu s druge strane gotovo da su bile izjednačene po broju zastupnika u Narodnoj skupštini RS.
No, SNSD je na kraju ipak uspio opstati na vlasti tako što su opozicioni poslanici Ilija Stevančević i Vojin Mitrović dali podršku SNSD-u za novu većinu, i to nekoliko dana nakon što se pojavio snimak na kojem se tadašnja premijerka RS Željka Cvijanović čuje kako govori da su u NSRS „završila dva papka“.
Ovo nije bio prvi put ni da se vlast u TK sruši zahvaljujući preletačima, pa je tako početkom ove godine ostavku podnio Kadrija Hodžić na mjesto premijera, a umjesto koalicije koju su činili SDP, PDA, SBB i Naša stranka, vlast su preuzeli SDA, DF i Socijaldemokrati, uz podršku preletača Smaje Mandžića, Jasmine Lugavić te Nedžada Hamzića i Lejle Vuković.
Jedan od poznatijih preletača je i Nenad Stevandić, koji je nakon izlaska iz SDS-a formirao stranku Ujedinjena Srpska i postao vjerni partner SNSD-a Milorada Dodika.
Ipak, nisu vladajući ti koji privlače političare da promijene stranačke dresove. Tako je, primjerice, iz SDA nastao čitav niz stranaka. Prva je bila Stranka za BiH, koju je nakon raskola formirao Haris Silajdžić i za sobom poveo dobar dio članova SDA. I današnji lider Stranke za BiH Semir Efendić bivši je istaknuti član SDA.
A-SDA nastala je od nezadovoljnih članova SDA u Krajini, da bi ujedinjenjem sa strankom također bivšeg SDA-ovca Ibrahima Hadžibajrića formirali novi politički pokret NES.
Iz SDA se otisnuo i bivši parlamentarac Senad Šepić te osnovao Nezavisni blok, koji je u međuvremenu potpuno marginaliziran na političkoj sceni. I bivši lider Pokreta demokratske akcije Mirsad Kukić prije napuštanja ove stranke važio je za jednog od najmoćnijih SDA-ovaca.
Ipak, niti jedna stranka nije uspjela mobilizirati toliki broj bivši SDA-ovaca kao što je to učinila stranka Narod i pravda (NiP). Rukovodstvo NiP-a redom čine bivši visoki funkcioneri SDA, poput Elmedina Konakovića, Kemala Ademovića, Aljoše Čampare, Denisa Zvizdića...
Upravo prelijetanju sarajevska trojka može zahvaliti vlast u Kantonu Sarajevo u prošlom mandatu, s obzirom na to da im je većinu omogućio prelazak Aljoše Čampare i Admele Hodžić u NiP.
Mirza Čelik bio je član SDA pa je napustio stranku. Neko vrijeme je bio nezavisni zastupnik, da bi se na kraju pridružio DF-u.
Jedan od rekordera u promjeni stranačkih dresova je Damir Arnaut, koji će u novom sazivu biti zastupnik Naše stranke u Parlamentu FBiH. Arnaut je najprije bio član Stranke za BiH, da bi potom prešao u SBB, zahvaljujući kojem je, putem kompenzacijske liste, dva puta ulazio u Državni parlament, da bi na kraju prešao u Našu stranku.
Jedan od lidera u prelijetanju, barem među poznatijim političarima, svakako je Amel Mekić, dugogodišnji zastupnik u Skupštini KS. Amel Mekić prvo je bio član Stranke demokratske akcije, da bi potom prešao u SDP, a onda se ponovno vratio u SDA. Jedan period je djelovao i kao samostalni zastupnik, da bi na kraju pristupio NiP-u.
Činjenica je da to ko će činiti novu vlast u BiH često odlučuju preletači, odnosno postizborna trgovina mandatima i mijenjanje strana. To, naravno, baca tamnu mrlju na demokratski proces u BiH te otvara pitanje koliko je uopće pravedno da vlasnik mandata bude zastupnik, a ne stranka na čijoj listi je izabran.
Jedan od najčuvenijih primjera prelijetanja je svakako onaj Nikole Špirića. Iako se odavno već skrasio u Dodikovom SNSD-u, Špirić je imao „bogat“ politički život. Tokom svoje političke karijere bio je član pet stranaka. Aktivno se počeo baviti politikom 1993. godine kao član Srpske radikalne stranke (SRS). Četiri godine kasnije osnovao je Demokratsku stranku za Banju Luku i Krajinu, a već 1998. prelazi u SDS, u kojem ostaje dvije godine. Špirić potom ulazi u PDP, a od 2002. je u SNSD-u.