U svijetu je teško naći primjer goreg političkog luzera od Bakira Izetbegovića. Bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko je nakon izbora 2020., koje je očito izgubio, a čiji je rezultat odbio priznati, izjavio da u Bjelorusiji više neće biti izbora „dok me ne ubijete“...
Ni nakon dvije godine Donald Tramp (Trump) ne želi priznati da je izgubio američke predsjedničke izbore pa zbog toga razvija teorije zavjere o nekakvoj krađi.
Primjera loših gubitnika ima još mnogo, ali teško da je i jedan od njih bio toliko nedostojanstven, pogubljen i destruktivan u porazu koliko radikalni Bakir Izetbegović. Lider SDA najprije je, u utrci za člana Predsjedništva BiH, do nogu potučen od kandidata opozicije Denisa Bećirovića, da bi onda doslovno svi (s jedinim izuzetkom Komšićevog DF-a) odlučili da prave vlast bez njega.
I umjesto prihvatanja poraza, priznanja svojih grešaka i prepuštanja SDA nekim svježijim i manje kompromitiranim kadrovima, Izetbegović već danima isprazno prijeti, kmeči, jadikuje, gnjeca, poručujući da on s vlasti neće. Pri svemu tome služi se manipulacijama pri izboru zastupnika u Dom naroda, najavljuje blokade, širi hajku protiv zapadnih saveznika, sarađuje s najkrvavijim režimima današnjice i koristi sve radikalniju retoriku.
Posljednju rundu kmečanja upriličio nam je u nedjelju, na sesiji „Kruga 99“. Izetbegović je predstavnike Osmorke optužio da Čoviću i Dodiku idu na noge, sipao je optužbe na račun zapadnih zvaničnika u BiH, a kao šlag na tortu - Izetbegović je uskliknuo kako su se „muslimani odazvali sastanku u vinskoj destileriji“.
Tradicionalno neukom Izetbegoviću bi najprije valjalo objasniti da se rakija destilira, a ne vino, pa stoga ne postoje ni vinske destilerije. Iako svakako ne treba smetnuti s uma da se radi o savezniku iranskog teokratskog režima i Muslimanskog bratstva, Izetbegovića bi valjalo informirati da je Bosna i Hercegovina i dalje sekularna država te da u njoj političari pregovaraju kao predstavnici stranaka, a ne kao predstavnici vjerskih grupa pod budnim okom mula.
I ova izjava zapravo demonstrira svu političku bijedu i moralni bankrot Izetbegovića. Potez je to očajnika koji vjeruje da će kroz upiranje prstom na alkoholne „izdaje“ i antizapadnu retoriku uspjeti potaći nekakvu reakciju, ako ne većinsku, onda barem glasnu, te natjerati nekoga da se predomisli i sjedne s njim za pregovarački sto kao s liderom koji je i dalje sposoban napraviti probleme.
Koliko je očajan, pokazuje činjenica da je isti dan nakon što je sasuo niz optužbi, isti taj SDP ponovo pozvao da s njim pravi „semafor“ koaliciju. Ali, opet je dobio odbijenicu.
Izetbegović je stranke Osmorke optužio da idu Čoviću i Dodiku na noge, da su njihove blokade još na snazi te da pristaju na njihov diktat.
No, sve i da su ovakve tvrdnje tačne, Izetbegović nekako uporno zaboravlja ko je prethodnih godina, kada su Dodik i Čović ostvarili toliku moć, bio na čelu bošnjačkog bloka - on lično. Pa ako su to rezultati njegove politike na koje sad zabrinuto upozorava, onda teško da će iko ko u budućnosti bude predvodio Bošnjake moći biti gori od toga.
Izetbegović je i danas ponovio "kako bez SDA ništa ne može".