I prije nego što su uspjeli formirati vlast, među strankama „osmorke“ počeli su prvi sukobi i tenzije. Iako je prve trzavice počeo proizvoditi Milorad Dodik, najprije ponovnim usvajanjem neustavnog zakona o državnoj imovini u NSRS, pa potom i najavom da će Denisa Šulića imenovati za ministra, što je uzburkalo javnost, na radost SDFA, Dodik je na kraju ipak odlučio da bude konstruktivan, negirajući da će Šulić biti kandidat i nastavljajući pregovore o formiranju vlasti.

Prizemne ambicije

Ipak, odnose su odlučili pokvariti NES i Stranka za BiH, manjinski partneri unutar „osmorke“. Znajući da ih neće ispuniti, pred Dodika su postavili nekakve uvjete za formiranje vlasti, a onda njihovo odbijanje iskoristili da saopće kako istupaju iz procesa formiranja vlasti na državnom nivou.

Jasno je da je Dodik samo povod za ovo buntovništvo, a stvarni razlozi mnogo su prozirniji. Prema pouzdanim informacijama, ključni sukob desio se na relaciji NES - Naša stranka.

Naime, od tri ministarstva koja bi trebala pripasti „osmorki“, nije bilo dilema da bi NiP-u i SDP-u, kao najjačim strankama koalicije, trebalo pripasti po jedno. Iz NES-a su, međutim, očekivali da ono treće pripadne njima. No, to je isto željela i Naša stranka, koja prethodno nije krila i svoje daleko veće ambicije - Ministarstvo vanjskih poslova. Pošto je tu poziciju ipak uzeo NiP, na kraju će Našoj stranci, vjerovatno, pripasti Ministarstvo prometa i komunikacija, koje bi trebao preuzeti sadašnji premijer Kantona Sarajevo Edin Forto.

Ovo se, međutim, nije svidjelo Nerminu Ogreševiću, koji je očekivao jedno ministarstvo za sebe.

Ostali partneri polazili su od proste činjenice da Naša stranka ima dva državna zastupnika, a NES samo jednog. Ipak, iz ove stranke tvrde da i oni imaju dva, ističući da, iako je Zlatko Miletić član druge stranke (Za nove generacije), činjenica da je izabran s njihove zajedničke liste im daje za pravo da tvrde da imaju jednaku snagu kao i Naša stranka.

Efendićeva prilika

Na kraju je pak odabrana Naša stranka, a u NES-u su vidjeli razlog za bunt. Priliku u svemu vidio je i predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić. Ova stranka nema niti jednog zastupnika na državnom nivou, pa Efendić tu nije ni imao šta tražiti. No, vješto je iskoristio Ogreševićevo nezadovoljstvo kako bi mu se pridružio u „pobuni“.

No, Efendićevi interesi sasvim su konkretni - udružiti se s Ogreševićem kako bi pravio pritisak da izvuče korist za sebe tamo gdje je to moguće - na nivou Federacije BiH. A tu je Efendićev apetit elektroenergetski sektor, tj. kontrola i nad Ministarstvom energetike i nad „Elektroprivredom“.

Historijski trenutak u kojem su se otvorila vrata za pravljenje vlasti bez SDA i dinastije i otvaranje nove paradigme u društvu, manje stranke poput NES-a i Stranke za BiH koriste za pokušaj što unosnije trgovine. Tako je, umjesto liderstva i političke odgovornosti, kod ove dvije stranke prevladalo najprizemnije politikantstvo.

Može li im se vjerovati

I dok su na državnom nivou bezopasni i ne mogu poremetiti novu većinu, NES i Stranka za BiH to itekako mogu učiniti na nivou FBiH. U ovom entitetu zajedno imaju devet zastupnika u Predstavničkom domu i bez njih bi bilo vrlo teško formirati novu većinu. Stoga, ne treba ni sumnjati da će ovu poziciju koristiti na sve načine da za sebe izvuku što više fotelja.