Sjećate li se perioda kad je SDfA pričala o građanskoj državi?
SDA je tako 2018. objavljivala nekakvu deklaraciju u kojoj je poručivala da im je građanska BiH krajni cilj, a DF je u posljednju izbornu kampanju ušao s peticijom "milion potpisa za građansku državu" (od koje poslije izbora nema više ni traga ni glasa).
Ljubav prema legitimnom predstavljanju
Poslije ovih izbora, ova dvojedna stranka odjednom se počela pozivati na nekakav legitimitet po kojem navodno jedino oni imaju pravo predstavljati Bošnjake u vlasti.
Argument za to im je većina u bošnjačkom klubu Doma naroda u Parlamentu FBiH, do koje su došli kupovinom čak 4 zastupnika. Kada je kupovina obavljena, sada nas ubjeđuju da im korupcija daje moralno i zakonsko pravo da samo oni zbog DN legitimno predstavljaju Bošnjake u federalnoj vlasti. Lendo poručuje da će blokirati izbor predsjednika i Vlade FBiH.
I ne samo da se SDA-ovci pozivaju na taj argumenti, nego on odjednom nije više mrzak ni potčinjenim iz DF-a. Zlatan Begić, državni zastupnik tako siplja drvlje i kamenje na zastupnika Admira Čavalića jer je rekao da bi se Refik Lendo mogao naći na crnoj listi SAD zbog svojih pokušaja sprječavanja da nova većina u FBiH formira vlast. Gdje nestade priča o građanskoj državi i "jedan čovjek – jedan glas", dragi profesore?
Ovo o čemu SDfA drvi posljednjih dana u strahu od gubitka vlasti je isti argument i ista ideologija koju HDZ zastupa sve vrijeme. Samo, čak i kada bismo prihvatili "legitimitet zastupanja konstitutivnih naroda" kao vrhovno načelo političkog predstavljanja u BiH, SDA čak ni u tom smislu nema logičko utemeljenje za kopiranje HDZ-a.
"Udar na Bošnjake"
Naime, HDZ redovno osvaja 60-70 posto svih hrvatskih glasova u FBiH i ima pravo trvditi da većina Hrvata želi njih u vlasti. Za SDA glasa jedva trećina Bošnjaka. Kako tačno na osnovu trećine njegovih glasova možeš tvrditi da jedino ti imaš legitimno pravo zastupati taj narod?
I otkud sad da je SDfA postala borac za legitimna predstavljanja, posebno ovo f u njenoj kratici?
Naravno, sva su ova pitanja retorička, jer bilo kakva logika, ideologija i princip u slučaju SDfA piju vode kao priča o porodičnim vrijednostima i čednosti u javnoj kući.
U pitanju je interesna bagra kojoj je jedini smisao obnašanja vlast sama vlast, tj. kontrola nad resursima, uhljebima i društvom koju vlast donosi. Sada pak se ne prihvata da u parlamentu postoji prosta građanska većina od preko 50 posto koja ne želi njih u vlasti, nego je to udar na državu i Bošnjake. Ništa više građanska država, jedan čovjek – jedan glas i demokratska većina treba da valda. Stoga, nakon posljednjeg izbornog ciklusa, kad čujete bilo kojeg pripadnika konglomerata SDfA da vam krene nešto drviti o građanskoj državi, imate puno legitimno pravo zatjerati ga u tri...