O očekivanjima od novog sastava Vijeća ministara i stranaka nove parlamentarne većine, HDZ-a, SNSD-a i SDA, planovima za urušavanje države nasilnim putem te kako su oni zaustavljeni, ali i šta Zapad planira u BiH, za “Avaz” govori analitičar Evropske inicijative za stabilnost (ESI) Adnan Ćerimagić.

 Očekivanja od nove vlasti

 Tokom posjete BiH ministra za Evropu Velike Britanije Lea Dočertija (Docherty), ali i posjeta članova Predsjedništva BiH Vašingtonu i Briselu pohvaljena je brza uspostava vlasti na državnom nivou. Šta je ono što EU, SAD i Velika Britanija očekuju od novog sastava Predsjedništva i Vijeća ministara BiH?

 - Očekuje se puno, i to najviše od predstavnika trojke, koji su jedini novi dio državne vlasti. Moj utisak je da se od trojke očekuje da uradi sve što je potrebno kako tokom ovog mandata BiH ne bi završila tamo gdje je bila godinu prije oktobarskih izbora. 

Od njih se očekuje i da pokušaju unaprijediti okvir u kojem funkcionira pravosuđe i da tamo gdje su nadležni osnaže i profesionaliziraju državne agencije i institucije. Na regionalnom nivou da podrže, ili barem ne smetaju, procese koje su SAD i EU već pokrenule - od približavanja Vašingtona s Beogradom, do finaliziranja dijaloga Srbije i Kosova. 

Na evropskom i globalnom nivou očekivanja su da kadrovi trojke budu odmjereniji od svojih prethodnika i da nastave provoditi politiku osude ruske invazije na Ukrajinu.

 Gdje je BiH bila godinu prije izbora, a gdje, ustvari, kako kažete, možemo završiti?

 - U FBiH su HDZ i njeni partneri najavljivali da neće učestvovati na općim izborima. Za razliku od ranijih takvih prijetnji, ova je od međunarodne zajednice shvaćena ozbiljno. 

Argument koji se mogao čuti je da su HDZ BiH i partneri u tom trenutku, bez obzira na sav pritisak međunarodne zajednice i pandemije, već treću godinu odbijali da učestvuju u izboru entitetske izvršne vlasti. 

U RS je SNSD u oktobru 2021. godine usvojio strateški dokument u kojem je najavio da će unilateralno urušiti institucionalni i ustavni okvir države Bosne i Hercegovine te da će za ostvarivanje tog cilja, ako bude potrebno, koristiti nasilje. 

S obzirom na trenutak kada je SNSD usvojio ovaj dokument i konkretne korake koji su uslijedili tokom decembra i januara, mnogi vjeruju ne samo da je takav plan bio usaglašen s Moskvom već da je njegova daljnja provedba i eskalacija situacije u BiH, zajedno s invazijom na Ukrajinu i eskalacijom u Moldaviji, trebala biti dio jednog šireg udara na sigurnosnu i političku arhitekturu Evrope. 

O tome su u prvim danima invazije na Ukrajinu govorili i generalni sekretar NATO-a i visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Ambicije Moskve

Zašto taj plan u BiH nije realiziran?

 - Prvi razlog je hrabar, odlučan i uspješan otpor naroda i vlasti Ukrajine. Drugi je ujedinjen, čvrst i konkretan odgovor EU, Velike Britanije i SAD na rusku invaziju. Treći razlog, specifičan za BiH, jeste taj što je odgovor SAD, Velike Britanije i EU na korake SNSD-a poljuljao ne samo jedinstvo Banje Luke i Beograda te poslanika pozicije i opozicije u NSRS već i jedinstvo u vladajućoj koaliciji i samom SNSD-u. 

Kombinacija ova tri faktora je barem privremeno srezala ambicije Moskve, a one koji su je podržavale ostavilo praznih ruku. Dva događaja od 6. juna prošle godine često se koriste kao slikovit prikaz te nove ruske slabosti u regionu. Ujutro je pred kamerama ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov pjenio zbog nemogućnosti da posjeti Beograd, nakon što su EU i NATO zemlje zabranile da preleti njihovu teritoriju. 

Popodne su Dodik i NSRS odlučili da suspendiraju plan urušavanja institucionalnog i ustavnog okvira BiH.

 Spomenuli ste i prijetnje HDZ-a.

 - Pitanje je da li su te prijetnje i bile ozbiljne. Ali čini mi se da mnogi na Zapadu vjeruju kako je odlučujuće bilo to što su SAD i EU kroz pregovore o reformi Ustava i Izbornog zakona, a koje su moderirali do marta prošle godine, između ostalog pokazali HDZ-u BiH ne samo da neće stajati na putu već da će dio njihovih zahtjeva aktivno podržati. Ono što se desilo tokom ljeta i na dan izbora pokazalo je da HDZ BiH na tu podršku može računati ozbiljno.   

 Šta nova vlast, predvođena kadrovima trojke, treba uraditi u narednom periodu?

 - Mislim da se od trojke očekuje da na državnom nivou napravi otklon od politike izolacije i isključivanja SNSD-a, koja se provodila od 2014. godine, kada je u Vijeće ministara, ali i državne agencije i institucije ušla opozicija iz RS, a iz kojih dijelom nisu izašli ni nakon pobjede SNSD-a na izborima 2018. godine. 

Mnogi vjeruju da je sada potrebno pružiti ruku SNSD-u i vladajućoj koaliciji u RS, jer Moskva, osim egzila za nekoliko najvjernijih pojedinaca, građanima RS, njenim političarima i privredi nema šta da ponudi. Moj utisak je i da se od trojke očekuje da izgradi predvidljivije odnose s HDZ-om BiH. 

Upravo su pod plaštom potrebe izgradnje takvih odnosa mnogi na Zapadu podržali, ili se barem nisu protivili odluci visokog predstavnika da izmjeni Ustav FBiH. Mnogi u Briselu i Vašingtonu, u mjesecima koji su prethodili invaziji na Ukrajinu, upravo su odnos HDZ-a BiH i tadašnjih partnera u Sarajevu vidjeli kao Ahilovu petu BiH u slučaju da SNSD eskalira situaciju.

Da li trojka ta očekivanja može ispuniti, a da ne ugrozi interese BiH?

 - Politika Zapada prema BiH nije vođena isključivo interesom BiH. Rat u Ukrajini, ruske veze nekih bh. aktera i percepcija trenutne slabosti Moskve u regionu su važni, ali bitnu ulogu igra i činjenica da se Dejtonski mirovni sporazum vidi kao okvir za uređenje odnosa u BiH. 

Tu je bitna i strateška, od ulaska u Šengen i eurozonu i najdublja moguća pozicija Hrvatske u euroatlantskoj porodici, politika približavanja Vašingtona s Beogradom, želja za kakvim-takvim dogovorom između Prištine i Beograda. U takvom okviru cilj zapadne politike u BiH je prije svega da spriječi eskalaciju. Metoda za ostvarivanje tog cilja je uspostavljanje odnosa među akterima koji imaju političku moć i postizanje dogovora o reformama u kojima će, uz neke crvene linije, za svakoga od njih biti po nešto. 

Za njihovo konstruktivno djelovanje spremni su preslikati svoju politiku prema Srbiji i ponuditi ekonomsku, tehničku i finansijsku podršku. Ako se stvari pokrenu, izostat će i sankcije.

 Na reforme već dugo čekamo ...

 - Na listi je puno pitanja, od unapređenja državnih oružanih i sigurnosno-obavještajnih institucija i ispunjavanja uvjeta za zatvaranje OHR-a kroz, naprimjer, dogovor o državnoj imovini, do provedbe uvjeta za otvaranje pregovora o članstvu u EU kroz, recimo, provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava. 

Svako od ovih pitanja je veoma dugo na političkoj agendi i teško je očekivati, ako se krene ka dogovoru, da će se na svakom od njih moći postići maksimum za svakog od aktera. 

To će, u izostanku istinske, konkretne, dostižne i vrijednosne politike proširenja EU, proizvesti reakcije, kritiku i neminovno utjecati na političku dinamiku u BiH koja može završiti u dijapazonu između onog gdje smo bili prije godinu i onoga gdje su danas Crna Gora ili, u nešto boljem slučaju, Sjeverna Makedonija. 

 Logika SDA

Kako vidite reakcije i poteze SDA nakon spoznaje da bi mogli otići u opoziciju? 

- Priča o poziciji SDA u međunarodnoj zajednici je zanimljiva i višeslojna, ali ono što se meni čini važnim i potencijalno utjecajnim na reforme i razgovore koji slijede je činjenica da SDA insistira da se ona mora uvažiti kao dio vlasti, jer, sa svojim partnerima, ima većinu u bošnjačkim klubovima oba Doma naroda na federalnom i državnom nivou, te da stranke koje imaju većinu u srpskim i hrvatskim klubovima naroda ne bi smjele odlučivati o strankama koje će činiti vlast iz tzv. bošnjačke ili probosanske kvote. 

Ta logika i argumentacija je slična onoj koju smo čuli iz HDZ-a BiH od 2011. i iz SNSD-a od 2015. godine i koja je iz različitih razloga u posljednjih nekoliko godina od međunarodne zajednice i tog bošnjačkog i probosanskog bloka u značajnoj mjeri i uvažena. SDA svojom pozicijom dodatno jača ovu logiku i ne bi me iznenadilo da u kraćem ili dužem roku naiđe na razumijevanje i simpatije u međunarodnoj zajednici.