Muška košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras protiv Crne Gore igra odlučujući meč kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Zmajevi će u dvorani Mejdan dočekati Crnogorce, a među 12 igrača koje je selektor Adis Bećiragić odabrao za večerašnji meč nema Emira Sulejmanovića i Edina Atića.

Sulejmanović i Atić nisu se našli na spisku bh. selektora, koji je na press konferenciji prije dva dana rekao da ih nije zvao jer su odbili doći na prethodno okupljanje.

Zgrožen potezom

Povodom svega ogasio se i potpredsjednik manjeg bh. entiteta RS Ćamil Duraković, koji je zgrožen ovakvim potezom Bećiragića.

- Nakon 11. jula 1995. godine, svijetom su kružile slike i snimci srebreničkog pakla, smrti, uplakanih žena i djece, čije su muške članove porodica ubijali zlikovci pod komandom Ratka Mladića. U jednom takvom zbjegu i koloni našla se trudnica Sulejmanović Vahdeta.

Vahdeta je, skrivena velom noći i gustim lišćem srebreničkih šuma, okružena izbezumljenim članovima porodice i komšija, 13. jula rodila dječaka. Moja majka Remzija je bebi podvezala pupčanu vrpcu, prvi put ga kupala, čula njegov prvi plač i, kako je mogla, povila ga i pružila njegovoj izmučenoj majci. Vahdeta je svom sinu dala ime Emir.

Bila je to radost i nada… sa strahom od smrti. Emirov babo Nedžad je uspio preživjeti, ali je njihovoj porodičnoj sreći ubrzo došao kraj. Nekoliko godina kasnije, u cvijetu svoje mladosti i kada joj je najdraže bilo da živi, Vahdeta je umrla. Emir Sulejmanović je ostao siroče, bez majke. Sa babom i bratom, Emir je kasnije završio u Finskoj.

Ono krupno muško čeljade Sulejmanovića, raslo je svome ocu na radost, pucalo od zdravlja i "ganjalo loptu". Emir se, međutim, uhvatio košarkaške i svojim stasom, širokim plećima i udovima karakterističnim za visoke gorostase iz srebreničkog sela Luka, lahko dohvatao koš i ubrzo napredovao u jednog od najpoznatijih sportista Finske. Činilo se da Emiru, naprosto, ništa nije moglo stati na put.

Preko Finske, Španije, Barcelone i zagrebačke Cibone, danas je moj Emir Sulejmanović, onaj dječak čije je rođenje obilježilo ruke moje majke, visok 206cm i težak ravnih 100kg, slavni igrač Bilbaa, španske ABC Iige.

Emir Sulejmanović je moj i srebrenički ponos, jedno od one srebreničke djece siročadi koja su pobijedila genocid, smrt, sve zakone prirode, politike, zla i tame sijući nadu u našu budućnost, budeći osjećaj ponosa svojstven svima nama koji volimo BiH za koju nam je osud boriti se do Sudnjeg dana.

Vlastiti ego

I ne bi našoj sreći nigdje bilo kraja da se među nama ne nađe neka prznica koja će, zarad udovoljavanja vlastitom egu, pakosti ili nervoze na dnevnoj bazi, ovakvoj mladosti kontinuirano zatvarati vrata domovine.

Emir Sulejmanović više neće igrati za Bosnu i Hercegovinu. Nakon press konferencije Adisa Bećiragića, selektora bh. košarkaške reprezentacije, evo ravnih 48 sati pokušavam da saberem utiske i snagu da prešutim… i ne mogu!

Naime, ovaj izuzetno drzak čovjek, na krajnje nesportski način, prekjuče je komentarisao zašto nije pozvao Emira Sulejmanovića i Edina Atića, jer kako tvrdi Bećiragić "u novembru nisu htjeli igrati za bh. reprezentaciju". Osim toga, Bećiragić se potrudio da slikovito pojasni svoj odnos sa pomenutim igračima, u svom stilu: "Kad te napusti djevojka, onda ne trčiš za njom!"

U svom pojašnjenju, Bećiragić nesmotreno više govori o sebi, nego o svojim igračima i svako ko je dobro slušao, a naknadno i čitao, shvatit će da su odnosi lične prirode i da postoji animozitet selektora Bećiragića prema ovoj dvojici sjajnih momaka. Naravno, kontaktirao sam Emira i saznao nekoliko detalja iz skorije prošlosti i saslušao njegovu stranu priče koja medije očito ne zanima.

Žalosti me ovaj odnos prema mladima, jer nisam jednom bio u prilici da sam se osjećao poniženim, obezvrijeđenim i ožalošćenim, postupcima egomanijaka koji nam truju javni prostor, politiziraju ga ili naturaju vlastita ideološka stajališta do zadnje pore našeg društva, pa i kada je riječ o sportu. Znam šta znači i to kada ste usamljeni u vlastitoj muci.

Svjedokom sam karakternih osobina Emira Sulejmanovića, a nadasve njegovoj beskrajnoj ljubavi prema domovini BiH, za koju je igrao srcem. O njegovim sportskim rezultatima govori statistika. Tim prije, arogancija nekog selektora biva i treba biti "pomnožena s nulom". Odluke selektora generalno treba poštovati, međutim bilo je "stručnjaka" kojima nisu valjali ni Džeko, Ibrahimović… a evo danas, Emir valja Španiji, ali za nas, po mišljenu selektora, nije dobar. Prečesto se i olahko, u svakoj oblasti, odričemo kvalitetnih kadrova koje ničim ne možemo nadoknaditi. Ne znam da li se selektor Bećiragić sjeća da je promašio kad nije smio promašiti i da ga se niko nije odrekao poslije toga. A možda danas opet promašuje…

Svoju političku karijeru posvećujem bosanskohercegovačkoj mladosti koja neće i ne smije biti sama. Emir Sulejmanović od danas nije sam. Zbog zmajeva i domovine - siguran sam da kao i svi mi i Emir vam želi sreću večeras", poručio je Duraković.