Mjesec ramazan donosi obilje blagodati, vidljivih i skrivenih, to je mjesec neiscrpne milosti i neizmjernog oprosta. Ramazanski post i postači su kao nepresušna voda i njena vrela, kazao je to voditelj Odjela za hatabet, vaz i iršad Rijaseta Islamske zajednice u BiH Meho ef. Šljivo.

Muslimani diljem svijeta danas poste prvi dan mubarek mjeseca ramazana, a Meho ef. Šljivo u intervjuu za Fenu govori o fizičkim, socijalnim, ali i duhovnim aspektima i perspektivama posta.

- Ramazanski post i postače u ramazanu možemo uporediti sa nepresušnom vodom i njenim vrelima. Iako voda posvuda predstavlja jedinstvenu zbilju, ona ipak ima različit okus shodno mjestu na kojem izvire. Ima je i slatke i slane i kisele. Ipak, voda je voda u svakom stanju. Njena zbilja i suština se ne mijenja, bez obzira na njen ukus. Post kao Božiji propis i jedinstven ibadet je kroz povijest ljudskog roda ostao nepromjenjivo i nezamjenjivo odgojno sredstvo neiscrpnih mogućnosti, ali to kako će se post odraziti na našem karakteru i našem vjerovanju ovisi od naše duhovne pripravljenosti – rekao je Šljivo.

Nagradu za post, pojašnjava, Uzvišeni je pripisao Svom plemenitom Biću, a On je Najplemenitiji i Najdarežljiviji. Nagrada je vrijedna koliko je vrijedan njen Davalac, zato je nagrada za post nesaglediva, mnogostruka i neprocjenljiva.

Mjesec svakog dobra

Ramazan je mjesec svakog dobra, a po riječima Poslanika Muhammeda, a.s., prvih deset dana ramazana u znaku je sveobuhvatne Božije milosti, drugih deset dana ramazana ispunjeno je neizmjernim Božijim oprostom i najzad, u posljednjih deset dana ramazana smireno je toliko Božijeg oprosta kojim se grješnik, bude li iskren u pokajanju i ustrajan u dobročinstvu, može nadati i očekivati spas od džehennemske vatre.

- Post, kao i namaz i zekat jesu sredstva, neophodna sredstva koja su nam nužna kako bi se kao Božiji robovi približili Njemu i osjetili Njegovo prisustvo, Njegovu ljubav i milost - naglašava ef. Šljivo.

Nijedan postač, navodi on, ne smije ostati ravnodušan pred činjenicom da se upravo on, zahvaljujući Božijoj uputi, odazvao pozivu da posti. Spremnost da izvršimo neki Božiji propis ne ovisi samo o našoj dobroj volji, pravilnije bi bilo reći da je izvršavanje naših propisa rezultat blagodati Božije upute.

Ili, podsjeća Šljivo, kao što to kažu velikani duha i učenjaci: "Ne samo da žedni traže vodu, već i voda traži žedne. Zar Milostivi još u preegzistenciji nije sve naše duše upitao: "Nisam li ja vaš Gospodar?".

Mjesec socijalne odgovornosti

Ramazan je i mjesec socijalne odgovornosti, a ramazanske dužnosti i ibadeti poput zekata i sadekatul-fitra najneposrednije su usmjerene na iskazivanje naše brige za drugoga i za zajednicu.

- Kompenzacijski propisi u ramazanu koji nam omogućavaju, ili da otkupimo greške učinjene tokom posta ili da obavezu posta zbog hronične bolesti ili starosti izvršimo nekim drugim pobožnim činom, kao što su propisi keffareta i fidje, također u prvom planu podrazumijevaju solidarnost sa siromasima, nevoljnicima, ljudima u potrebi - pojašnjava Šljivo.

Izvršavajući materijalne ibadete u ramazanu, dodaje, muslimani iskazuju zahvalnost Stvoritelju. A istinska zahvalnost je viđenje Darovatelja, a ne dara. Zahvalnost se dostiže tek onda kada smo zadovoljni Darovateljem i kada odlučimo upotrijebiti Njegov dar s namjerom da postignemo sve veću i veću blizinu Njemu.

Efendija Šljivo se osvrnuo i na okolnosti u kojima nas mjesec ramazan zatiče, a to su po njegovim riječima, tzv. postnormalna vremena u kojima je krize nemoguće kontrolirati. Gledajući izvana, kaže on, putem tehnike, tehnologije, nauke - ljudi nikada nisu bili moćniji. Gledajući iznutra, ljudi nikada nisu bili krhkiji, nemoćniji i nesigurniji. Sve se munjevito i preko noći ubrzava.

Duše nema bez vjere

Stoga, ustvrdio je Šljivo, ramazan je prilika da pokušamo bolje upoznati sebe i svoju dušu. Po riječima Poslanika, a.s., "Onaj ko spoznaje samoga sebe (doslovce-svoju dušu) spoznaje i svoga Gospodara".

A ko to danas, navodi on, može tvrditi da istinski spoznaje svoju dušu u virtuelnoj stvarnosti koja je jednodimenzionalna, u kojoj se duhovne vrijednosti predstavljaju ili kao zabava ili kao prepreka naučnom progresu.

- Tražiti dušu u optici nauke i tehnike je kao puhati u praznu peć. Duše nema bez vjere, jer vjera nije samo sistem doktrina i praksi, već nešto sveobuhvatno, duboko, intelektualno nedoseljivo, krajnje osobno, usmjereno ka transcendenciji prema čemu pokazujemo ljubav, predanost i strahopoštovanje - naglašava Šljivo.

Na pitanje koliko smo danas svjesni važnosti učenja sadržanog u Božijim objavama, jer je objava Kur’ana počela upravo u mjesecu ramazanu, ef. Šljivo ističe da je Kur'an nestvorena Božija riječ, najljepši govor, opomena, uputa, vodič, jasan dokaz razlikovanja dobra od zla.

Pročistiti srca i namjere

- Učenjaci su često Kur'an poredili sa kosmosom, jer je on bezgraničan i neiscrpan poput univerzuma i u njemu postoji savršen sklad. Svemir je Kitabul-menšur, svim osjetilima, umu i razumu izložena i rasprostrta knjiga sa bezbroj Božijih fenomena, znakova i manifestacija, a Kur'an je Kitabul-mestur, zapisana knjiga u kojoj su znaci za one koji su razumom obdareni i čija srca nisu slijepa u grudima - pojašnjava ef. Šljivo.

Oni koji nastoje da proniknu u kur'anska značenja i mudre poruke, dodaje on, moraju prije čitanja njegovih stranica pročistiti svoja srca i namjere, a to znači da pred Božijom riječi moramo pokazati poniznost i poštovanje.

- Kao što se Kur'an ne može čitati i uzimati u ruke bez abdesta, tako se Kur'anu ne može prilaziti sa sumnjom, predrasudama i arogancijom - ističe.

Čistoća misli i motiva, dodaje, nisu preduvjet za potpuno razumijevanje bilo kog drugog djela ili knjige. Samo čitanje i učenje, ali i slušanje učenja Kur'ana je ibadet, vid pokornosti Bogu dragome.

Mistici bi, podsjeća Šljivo, za Kur'an kazali da je to Božija riječ koja istovremeno podrazumijeva stalno dotjecanje i otjecanje - Kur'an dolazi od Boga putem objave, i on vodi natrag Bogu preko Upute na pravi put.

- Zahvaljujući kur'anskim kazivanjima čovječanstvu je omogućen intelektualni pristup prošlosti kojoj nijedan čovjek nije bio svjedok i koji je izvan dosega naših opažanja. Kur'an nam pruža saznanja o nevidljivim i nadosjetilnim svjetovima, o proživljenju i životu poslije smrti. Kur'an je najsigurniji vodič onome ko teži moralnom i kreposnom životu - ističe Šljivo.

Strasti kao najveći neprijatelji

Istovremeno, dodaje, Kur'an je utjeha, podstrek, ohrabrenje iskrenima i čestitima. Bog nas u svojoj knjizi bodri na putu dobra: "Od mene će vam uputstvo dolaziti i oni koji uputstvo Moje budu slijedili - ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati". ( Kur'an, 2: 38. Kur'an uspostavlja takozvani "mizan" za svaku stvar, tj. ljestvicu vrijednosti koja može služiti kao mjerilo za stvaranje svake stvari na odgovarajuće mjesto).

- Kur'an je više od knjige jer je istovremeno Vodič čovjeku i čovječanstvu. Kur'an nas stalno na svojim stranicama podsjeća da su strasti najveći neprijatelji. U fizičkom svijetu stvarne neprijatelje ponekad možemo pridobiti kada im pokažemo blagonaklonost ili im učinimo neko dobro. Međutim, strast je neprijatelj s kojim nema koketiranja i kompromisa i sve što joj više ugađamo, ona nam postaje sve veći dušman - podvukao je u intervjuu za Fenu voditelj Odjela za hatabet, vaz i iršad Rijaseta IZ u BiH Meho ef. Šljivo.

Stoga, zaključio je, obredi nisu cilj našeg vjerovanja i izvršavanja propisa. Konačni cilj je da se izvršavanjem propisa i činjenjem dobrih djela postigne Božije zadovoljstvo i odgovorno postupa prema drugima i sebi, a postom se karakterno i moralno uspravljamo. Mjesec ramazan je odgojna škola, popravljanje i duhovno uzdizanje i čišćenje.