Alija Izetbegović, osnivač i punih 13 godina predsjednik SDA, u oktobru 2001. povukao se s čela stranke i iz političkog života BiH. Bio je to mudar i odgovoran potez koji je Izetbegoviću starijem omogućio ne samo časno povlačenje nego i spas vlastite stranke.

Uvjerljiv poraz

SDA je prethodno na izborima 2000. godine doživjela poraz, protiv samog Izetbegovića trajala je istraga u Haškom tribunalu zbog veza s islamističkim grupacijama, što je postalo posebno osjetljivo nakon 11. septembra 2001., kada je stranka trpjela ogromne pritiske zapadnih sila, prvenstveno Sjedinjenih Američkih Država.

U takvoj situaciji, Alija Izetbegović bio je dovoljno razborit da se povuče te kormilo stranke prepusti umjerenom Sulejmanu Tihiću i da mu zeleno svjetlo za uklanjanje radikala i reformiranje stranke, koja je takva već sljedeće godine na izborima ostvarila uvjerljivu pobjedu.

Bakir Izetbegović nalazi se, čini se, u bezizlaznoj situaciji, čak možda i težoj od one u kojoj mu je nekoć bio otac. Svakako se nalazi u situaciji u kojoj bi svaki razuman stranački lider u svakoj normalnoj zemlji podnio ostavku još jučer.

Na izborima 2022. u utrci za Predsjedništvo BiH doživio je uvjerljiv poraz. U BiH su dogovorene nove većine na svim nivoima, a ostalo je još samo da se potvrdi izbor nove Vlade FBiH. Supruzi Sebiji Izetbegović poništena je diploma magistra, što otvara pitanje i krivične odgovornosti. Njegovi najbliži saradnici Asim Sarajlić, Fadil Novalić i Osman Mehmedagić su na crnoj listi SAD. Protiv nekih od njegovih najbližih saradnika se, također, vode krivični procesi.

Izetbegović, ukratko, čini se da nema kud. No, on je, izgleda, odlučio da za sobom povuče sve u ambis. On je, prema svemu sudeći, odlučan da u svoje političko ludilo strovali i kompletan bošnjački narod. U to ime, njegovi medijski, paraobavještajni kanali intenzivno istupaju s antizapadnim stavovima i nastoje Bošnjake odvesti u sukob s najvažnijim saveznicima i njihovim predstavnicima u BiH.

Jedino logično

Ipak, ne učestvuju u ovom političkom ludilu svi kadrovi SDA. Rijetko ko otvoreno istupa protiv suludih Izetbegovićevih antizapadnih politika poput Šemsudina Mehmedovića, ali zanimljivo je da ogroman dio stranke, uključujući i članove najužeg rukovodstva, na sve ovo šuti, javno ne protestirajući, ali i ne pružajući podršku Izetbegoviću.

I oni su, zasigurno, svjesni da je njegova politika štetna i samoubilačka, no u ovom trenutku se ne usuđuju otvoreno suprotstaviti.

Pitanje je hoće li, nakon što je izgubio OSA-u i nakon što izgubi i javne kompanije, budžete, i dalje nekoga moći ucjenjivati i održavati se na vlasti. Ili će se i samo članstvo SDA pobuniti i učiniti ono što je jedino logično kad ostanu bez svega - maknuti štetočinu s čela.

Nema kud

Izetbegović, da u sebi ima razboritosti, morao bi shvatiti da su stvari za njega trajno izgubljene te da se radi spasa stranke, ali i obraza bošnjačkog naroda, treba povući, a stranku prepustiti nekim novim, manje kompromitiranim snagama, kao što je to njegov otac nekoć učinio. No, čini se da Izetbegović od svog oca nije naslijedio niti jedan gram političke mudrosti.