Situacija u BiH nikada nije mirna, ali se ciklično pojavljuju razdoblja jako visoke napetosti. Uglavnom se radi o političkim provokacijama u službi vladajućih političkih elita, koje izvikivanjem nacionalističkih parola, prijetnjama i ucjenama pokušavaju skrenuti pozornost s iznimno loše ekonomske situacije u kojoj se nalazi ta država.
Nedavno je isti politički igrokaz izveo Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, prijeteći otcjepljenjem tog dijela BiH. Najavljuje potpisivanje dokumenta o zaštiti entitetske imovine koji, uz ostalo, sadrži najavu izvođenja policije RS na administrativnu crtu razdvajanja s Federacijom BiH.
Dejtonskim sporazumom je granica između dva entiteta BiH, Republike Srpske i Federacije BiH, određena tek administrativno i ne dopušta se uspostava bilo kakvog nadzora na granici i slobode kretanja. Dodikov bi plan, da se provede u djelo, značio kršenje samog sporazuma kojim je de facto paradržava Republika Srpska i uspostavljena.
Ali provokacije ovakve vrste su dio političkog folklora BiH i glavna svrha im je skretanje pozornosti s drugih problema. Puno je lakše prikupljati političku podršku parolama i prijetnjama nego govoriti o stvarnim problemima koje dijele oba entiteta BiH, a koji su ponajviše ekonomske prirode. Situacija je pogotovo loša u Republici Srpskoj.
Republika Srpska je najveća ekonomska rupa u susjedstvu
Situacija s ekonomijom i uslovima života u cijeloj BiH je blago rečeno poražavajuća, a RS je nerazvijeniji dio ionako ekonomski zaostale države. Da bi se izbjegle optužbe za manipulaciju podacima, potrebno je pogledati informacije i usporedbe samih institucija RS, u ovom slučaju Investicijsko-razvojne banke Republike Srpske.
Ona prati glavne ekonomske indikatore samog entiteta u čijem je vlasništvu te ih uspoređuje s Federacijom BiH i susjednim državama, Hrvatskom i Srbijom. Uključena je i EU, ali je razlika toliko velika da RS nema smisla uspoređivati s prosjekom država EU.
Republika Srpska je ekonomski slabija od Federacije BiH po svim parametrima, nerazvijenija je od Srbije i daleko nerazvijenija od Hrvatske. To je razlog velikog iseljavanja, pa je s nekadašnja 1.4 miliona stanovnika (2004.) spala na tek nešto više od 1.12 miliona stanovnika 2019.
Posljednji kompletni podaci kojima raspolaže Investicijsko-razvojna banka Republike Srpske se odnose na 2019., pa ćemo se time poslužiti jer se odnosi nisu bitno promijenili do 2022. Nominalni bruto domaći proizvod (BDP) je 5.75 milijardi eura, što je tek pola BDP-a Federacije BiH (11.85 milijardi), osam puta manje nego Srbije (49.1 milijarda) i više od devet puta manje nego Hrvatske (53.9 milijardi).
RS nije bitna čak ni u regionalnim okvirima
To su apsolutni iznosi i govore o samoj veličini ekonomije, ne o razvijenosti. Za to možemo koristiti BDP po stanovniku, koji pokazuje razlike u nivou ekonomskog razvoja. I prema tom pokazatelju Republika Srbija zaostaje.
BDP po stanovniku RS iznosi 5.035 eura, Federacije BiH 5.409 eura, Srbije 6.628 eura, a Hrvatske 13.259 eura. To nam daje opću sliku, koja u pravilu uvijek korelira s pojedinačnim pokazateljima razvijenosti i standarda.
Ostvareni izvoz proizvoda po stanovniku RS je 2019. iznosio 1.619 eura, Federacije BiH 1.782 eura, Srbije 2.410 eura, Hrvatske 3.741 euro. Podaci koje navodi Razvojno-investicijska banka Republike Srpske nisu savršeno usklađeni s podacima svjetskih institucija, ali ne odstupaju značajno. Uglavnom pokazuju stvarno stanje, a to je da Republika Srpska ekonomski nije baš bitna ni u regionalnim ni u evropskim okvirima.
Jako nizak životni standard stanovnika Republike Srpske
Toliko o cjelokupnoj ekonomiji, a mogu se promotriti i razlike u plaćama i mirovinama. 2019. je prosječna mjesečna neto plaća isplaćena u Republici Srpskoj iznosila svega 464 eura, u Federaciji BiH 475 eura, Srbiji 467 eura, a Hrvatskoj 870 eura.
Treba napomenuti da je službena stopa nezaposlenosti bila 24.8 posto. Od 2008. je rast plaća u RS iznosio samo 20 posto, manje nego u Srbiji, pa čak i manje nego u daleko razvijenijoj Hrvatskoj. Situacija s penzijama je posebno porazna. U RS je iznosila 194 eura, Federaciji BiH 213 eura, Srbiji 224 eura, Hrvatskoj 341 euro.
Iako je problem (ne)održivosti penzionog sistema sveeuropski, i jako je izražen u Hrvatskoj, Srbiji i cijeloj BiH, Republika Srpska ima posebno velik problem. Broj radnika i penzionera je skoro izjednačen, s tek desetak hiljada radnika više nego što ima penzionera.
S obzirom na to da je prema podacima u RS-u 2022. rođeno 9.118 djece, a umrle su 16.263 osobe, situacija će dugoročno postajati sve gora. Općenito je očekivani životni vijek godinu dana manji nego u Srbiji i pet godina manji nego u Hrvatskoj.