Na današnji dan, 2. maja 1992., herojskim otporom patriotskih snaga u Sarajevu spriječene su snage bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA), paravojne srpske jedinice i unutrašnji neprijatelj u pokušaju da pokore BiH. Stoga je 2. maj 1992, jedan od ključnih datuma u opstojnosti samostalne i nezavisne Bosne i Hercegovine. 

U nastavku pročitajte šta su građani Sarajeva poručili za naš list 2008. godine, povodom dana kada je agresija slomljena i spašena BiH.

Nikola Varga:

-Sjećanja na 2. maj nisu nikako lijepa. Počeo je rat, propast svega. U najkraćem rečeno, propast jednog dijela života.

Mustafa Hrapović:

- Grozna su to sjećanja. Drugi maj ostao je u tako lošem sjećanju da čovjeka uhvati jeza. Niko nije znao da ćemo tri i po godine ovdje biti bez vode, struje, glavice luka... Petrograd nije bio u tolikoj opsadi, oni su imali izlaz na jezero, a mi ni to nismo. To je jezivo.

Danica Starčević:

- Nisam mogla prestati plakati. Kao i većina, nisam očekivala da će biti rat u Sarajevu, a kamoli da će sve to toliko trajati.

Muhamed Mešetović:

- Strah. Nismo smjeli izaći iz kuće. Još se sjećam rečenice Senada Hadžifejzovića kada je rekao: "Ovo je rat." Ne volim se sjećati. I sin mi je poginuo tih dana.

Fikreta Jamakosmanović:

- Od prvih barikada sve je bio užas. Ipak, borba i prkos neprijatelju bili su jači od svega. Svi smo tada ustali. Niko nije mogao povjerovati da će se to desiti. I Alija Izetbegović govorio je kod Katedrale da se ne bojimo, da neće biti rata. Vjerovali smo u to.