Stranka za BiH je ostala bez velikog broja kadrova u Bosansko-podrinjskom kantonu. Zbog nezadovoljstva politikama predsjednika te stranke Semira Efendića, nju su napustili dugogodišnji kadrovi Senad Čeljo, inače ministar zdravstva BPK, zastupnici u Skupštini BPK Damir Žuga i Amel Begović, jedan od osnivača ove stranke Salem Halilović, dva vijećnika u Gradskom vijeću Goražda i 15 članova Gradskog savjeta SBiH.

Čeljo, Žuga i Halilović su optužili Semira Efendića da su doveli Stranku za BiH na nivo da se ta stranka posmatra kao megafon SDA. Njihovo obrazloženje prenosimo u nastavku.

- Uvaženi članovi Predsjedništva,

Svjedoci ste da smo, zejedno sa većinom Vas, već duži period davali svoj maksimum kako bi politički subjakat Stranka za Bosnu i Hercegovinu opstao na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Ideja beskompromisne borbe za jačanje Bosne i Hercegovine i njenih institucija, koju je sa grupom istomišljenika 1996. godine započeo osnivač Stranke za BiH dr Haris Silajdžić, nema alternativu i zbog toga smo nastavili svoje djelovanje u SBiH i u njenim najtežim danima.

Kandidatura Nermina Šehovića

Također ste većina Vas svjedoci da smo upravo mi bili među začetnicima ideje da na čelo Stranke dođe sadašnji predsjednik Semir Efendić i kroz operativni rad dali veliki doprinos u tom procesu. Međutim, pored naše bezrezervne podrške koju smo pružali predsjedniku Efendiću, bili smo i glasni u kritici svih poteza koje smo smatrali pogrešnim, što smatramo sasvim legitimnim u svakoj demokratskoj stranci.

Nažalost, naš zajednički očajnički pokušaj da ojačamo Stranku eksperimentom da na njeno čelo dođe čovjek koji tek postaje član pokazao se kao samo djelimično uspješnim. Naime, izborni rezultat nešto je popravljen, ali po pitanju upravljanja Strankom za BiH situacija se drastično pogoršala, sa čim se većina vas slaže kad privatno razgovaramo. Predsjednik Efendić sam donosi najvažnije političke odluke koje su u isključivoj nadležnosti Predsjedništva kao kolektivnog organa, ali ga je Efendić pretvorio u organ za puku verifikaciju njegovih odluka. Čak i kada smo neke odluke ocijenili kao potpuno pogrešne, bilo je kasno da se nešto promijeni. Navest ćemo samo nekoliko najvažnijih primjera ovakvog postupanja:

- Kandidovanje Nermina Šehovića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u posljednjem danu kada je isticao rok za predaju kandidatskih listi. Predsjedništvo nikad nije razmatralo, a pogotovo nije odobrilo ovu kandidaturu, koja je postala predmetom medijske blamaže Stranke, a sam Šehović se ogradio od nas kao subjekta.

- Davanje podrške Željku Komšiću, kandidatu za člana Predsjedništva BiH, o kojoj smo saznali iz medija, a o ovako važnoj odluci odlučuje Predsjedništvo SBiH. Niko od nas nije ni konsultovan za mišljenje.

- U postizbornom periodu iz medija smo saznali za savez SBiH-NES, što smo naknadno verifikovali. Također smo iz medija saznali na koje pozicije Stranka za BiH pretenduje u pregovorima u okviru tadašnje „Osmorke“, sa kojom su također pregovori započeli bez odluke Predsjedništva SBiH (naknadno verifikovana).

- Ovakvi postupci i način samoinicijativnog kadroviranja za pojedine vrlo važne političke pozicije doveli su do dosta žučne rasprave i nuđenja ostavki na sjednici Predsjedništva održanoj 25.01. ove godine, nakon čega se situacija naizgled stabilizovala, te smo procese barem prividno vratili u organe Stranke. Tako je prilikom kandidovanja ministara za dva federalna ministarstva vladala harmonija i apsolutni kompromis oko samih imena.

Bez konsultovanja

- Međutim, nakon toga nastavlja se po starom. Vrhunac samovolje Semira Efendića desio se 25.04. ove godine kada, apsolutno sam, bez konsultovanja članova Predsjedništva Stranke, o čemu ništa nisu znali čak ni potpredsjednici Stranke, izlazi sa saopštenjem za javnost da SBiH (sa partnerom NES) neće podržati imenovanje novog saziva Vlade Federacije BiH. Nakon 6 mjeseci pregovora, uslovljavanja i maksimalnom udovoljavanju od strane koalicionih partnera, kako u izradi programa rada, tako i u raspodjeli pozicija, Efendić pravi zaokret, a koji su motivi ovakvog postupka pokazaće vrijeme koje je pred nama. Odluka OHR-a to sigurno nije, jer je on svoju odluku donio 2 dana prije OHR-a, a zasigurno nije znao ni njen sadržaj. Također, više su nego trivijalna obrazloženja kako je na pregovorima „između redova“ shvatio kako nas „trojka“ nakon formiranja vlasti namjerava vrlo brzo isključiti iz iste. Predugo smo u politici kako bi povjerovali u ovako providnu priču.

- Posljednju sjednicu Predsjedništva održali smo 28.04.2023.godine, samo par sati nakon što je PD Parlamenta Federacije BiH imenovao Vladu Federacije BiH. Mnogi od nas tada smo otvoreno pokazali neslaganje sa odlukom kojom je Efendić Stranku za BiH poslao u opoziciju, a pogotovo sa činjenicom da je odluku donio sam. Nakon naših diskusija Efendić je čak spomenuo i mogućnost da podnese ostavku na mjesto predsjednika SBiH jer je, kako sam reče, „izgubio kredibilitet kod članova Predsjedništva“. Dogovor na kraju sjednice bio je da se ubrzo ponovo zakaže sjednica i da „hladnih glava“ porazgovaramo o tome kako dalje.

- I nakon toga ništa. Obzirom da dogovor o zakazivanju sjednice nije ispoštovan, nas 11 članova Predsjedništva smo 13.05. uputili zahtjev za hitno održavanje sjednice Predsjedništva dana 16.05.2023. godine. Efendić se nije udostojio ni da nam odgovori na zahtjev, a o zakazivanju sjednice i da ne govorimo.

Zbog svega navedenog, a s obzirom da zaista ne vidimo ni minimum volje da se koriguje način donošenja najvažnijih odluka u SBiH koja je pretvorena u društvo jednog lica i „megafon SDA“, ne vidimo mogućnost nastavka našeg djelovanja u ovom političkom subjektu i donijeli smo za nas nimalo lahku odluku da istupimo iz organa ali i iz članstva Stranke za BiH.

Među članovima Predsjedništva SBiH postoji mnogo ljudi koji sve ovo znaju i u potpunosti dijele naše mišljenje, te smo sigurni da ćete razumjeti ovakvu našu odluku - naveli su.