Presudom u najdugotrajnijem procesu od osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju okončano je veoma važno poglavlje u historiji međunarodnog prava. 

Arhiv MKSJ te Međunarodnog rezidualnog mehanizma, kao njegovog nasljednika, s milionima stranica različitih dokumenata, pa i strogo povjerljivih akata tajnih službi, vojničkih naredbi, 30.000 sati videomaterijala i, što je najvažnije, presudama protiv desetina ratnih zločinaca i njihovih nalogodavaca predstavlja bazu bez koje se objektivno ne može pisati novija historija ovih prostora.

Prvi sud za ratne zločine UN-a i prvi međunarodni sud za ratne zločine, nakon onih u Nirnbergu i Tokiju poslije Drugog svjetskog rata, imao je važnu ulogu u osiguranju barem djelimične pravde za žrtve, i pored opravdanih kritika i dileme koja ostaje – je li uloga Srbije u agresiji na BiH do kraja pravno rasvijetljena. Tokom procesa u Tribunalu slušali smo potresna svjedočenja svjedoka i žrtava, suze i izvinjenja zločinaca, neiskrena pokajanja mnogih od njih, ali i uvrede na račun Suda, gledali šokantne snimke egzekucija, pa čak i samoubistvo tokom izricanja presude.

Kukavički se krili

Presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, osuđenima na po 15 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, progona, ubistava, deportacija i kršenja zakona i običaja ratovanja, dijelom je ublažila osjećaj nepravde, posebno nakon što su najviši funkcioneri ratne Službe državne bezbjednosti Srbije osuđeni i za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu na teritoriji BiH.

Presuda se odnosi na zločine iz 1992. godine u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, te 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu, čime je dokazano da se u svim okupiranim bh. gradovima provodio isti scenarij i isti zločinački plan.

Pred Haškim tribunalom okončano je više od 100 procesa protiv optuženih za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Optužnica je podignuta protiv 161 osobe, osuđeno ih je 93, a 59 je već izdržalo kaznu.

Analizama dosuđenih kazni najviše su se bavili mediji i institucije u Srbiji i RS i, prema tim podacima, na više od 1.100 godina zatvora osuđeni su pripadnici srpskih formacija, a optuženici svih ostalih vojski u regionu na trostruko manje. U nerazumnim pokušajima relativiziranja činjenica i očekivanjima da MKSJ ravnomjerno raspodijeli krivicu izbjegava se taj očigledan dokaz odgovornosti za logore, masovne grobnice, genocid… Samo za genocid u Srebrenici više od 50 zločinaca osuđeno je na više od 700 godina zatvora.

Stanišić i Simatović samo su dio piramide zla, dokazanog i kažnjenog u desetinama procesa koji su obuhvatili skoro kompletan politički i vojni vrh RS. Tako će do kraja života iza rešetaka ostati predsjednik RS Radovan Karadžić, koji je u martu 2019. osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida i drugih ratnih zločina.

U junu 2021. na doživotni zatvor osuđen je i ratni komandant VRS Ratko Mladić zbog genocida u Srebrenici, progona, zločina protiv čovječnosti, istrebljivanja i drugih zločina u BiH od 1992. do 1995. godine. Zanimljivo, ratni politički i vojni lideri bosanskih Srba godinama su se kukavički krili, promijenivši čak i lični opis i imena. Uhapšeni su kao Dragan Dabić i Milorad Komadić.

Predsjednik ratne skupštine na Palama Momčilo Krajišnik osuđen je na 20 godina zatvora, a nakon dvije trećine kazne pušten je na slobodu. Biljana Plavšić je u decembru 2002. sklopila nagodbu s Haškim tribunalom i priznala zločine i odgovornost za progon Bošnjaka i Hrvata u 37 općina u BiH kako bi dobila 11 godina zatvora, a nakon dvije trećine izašla je na slobodu i tvrdila da je priznanje bilo lažno. Potpredsjednik RS Nikola Koljević je 1997. godine izvršio samoubistvo. Na 30 godina osuđen je Radoslav Brđanin, još jedan od osnivača SDS-a. Istina, uprkos dokazima, neki od njih poput Vojislava Maksimovića ili Velibora Ostojića, nikada nisu procesuirani.

Sudije Tribunala kaznu doživotnog zatvora izrekli su načelniku bezbjednosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ljubiši Beari, komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislavu Galiću, bivšem ratnom načelniku Generalštaba VRS Zdravku Tolimiru, načelniku bezbjednosti Drinskog korpusa Vujadinu Popoviću, višegradskom monstrumu Milanu Lukiću. Neki od njih živote su okončali u pritvorskim jedinicama. Radislav Krstić dobio je 35 godina zatvora, koliko će iza rešetaka provesti i Drago Nikolić. Momir Nikolić osuđen je na 20, Radivoje Miletić na 18, Dragan Obrenović na 17 godina zatvora…

Svoje kazne odslužili su Vinko Pandurević i Dragan Jokić, bivši komandant i načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS, Ljubomir Borovčanin, bivši zamjenik komandanta Specijalne brigade MUP-a RS, Vidoje Blagojević, bivši komandant Bratunačke brigade VRS.

Ključni svjedok

Pomoćnik komandanta za moral, pravna i vjerska pitanja VRS Milan Gvero osuđen je na pet godina zatvora, ali je umro prije nego što je odslužio kaznu.

Dražen Erdemović je 1996. godine postao prvi optuženik koji je priznao učešće u genocidu, osuđen je na pet godina zatvora, promijenjen mu je identitet i kasnije je bio jedan od ključnih svjedoka u procesu protiv Mladića. Pečat ratnog zločinca u svom dosjeu ima i Vojislav Šešelj, koji je 2018. osuđen na 10 godina zatvora zbog progona Hrvata u Hrtkovcima u Vojvodini 1992. godine.

Tribunal je osudio i čelnike tzv. Herceg-Bosne – Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića, koji su za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu dobili ukupno 111 godina zatvora. Tokom izricanja presude Praljak je popio otrov i ubrzo preminuo.

Ubijeni i umrli

Nekoliko optuženih ubijeno je tokom ili su umrli prije hapšenja i izricanja presude. Slavko Dokmanović iz Hrvatske počinio je samoubistvo u pritvoru Haškog suda 1995. godine. Pripadnici SFOR-a u blizini Goražda, prilikom pokušaja hapšenja, ubili su Dragana Gagovića iz Foče. Simo Drljača, optužen za genocid, ubijen je 1997. u Prijedoru dok je pružao otpor prilikom hapšenja.

Milan Kovačević umro je u pritvoru 1998. U akciji SFOR-a 2000. godine u Foči poginuo je i optuženik Janko Janjić Tuta nakon što je aktivirao ručnu bombu, pri čemu su četvorica njemačkih pripadnika SFOR-a ranjena. Bivši ministar unutrašnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljković ubio se pred zgradom Skupštine Jugoslavije 2002. nakon što je izglasan zakon o saradnji s MKSJ. Politički lider hrvatskih Srba Milan Babić objesio se u haškoj ćeliji. Bivši predsjednik Srbije i SRJ Slobodan Milošević umro je 2006. godine.