Generacija maturanata trebinjske gimnazije, koja je maturirala daleke 1958. godine danas je ponovo sjela u školske klupe. Okupili su se u Muzeju Hercegovine, gdje je nekada bila gimnazija, kako bi se nakon 65 godina prisjetili srednjoškolskih dana.

Od njih 44 na današnju prozivku, koju je obavio profesor Svetozar Ivanković stiglo je njih desetak. Prema riječima profesora Ivankovića „velika matura“, odnosno ispit zrelosti, najteži je ispit u životu.

- Svi koji su maturirali u tim generacijama brzo su završavali dalje školovanje. Ovo je bila jedna od najboljih generacija. Bio je po neki i nestašniji učenik, ali smatram da je ova i generacija maturanata prije njih jedna od najuspješnijih generacija trebinjske gimnazije - rekao je Ivanković.

Na ovo okupljanje, maturanti su stigli iz Hercegovine, Srbije, Dubrovnika i Liona u Francuskoj i kako kažu prva generacija gimnazije, koja obilježava 65 godina mature.

Gojko Bjeloglav nam je rekao da je osjećaj fantastičan, naročito kada se u devetoj deceniji života vidite sa školskim drugovima.

- Do sada smo slavili maturu svakih deset godina, a prošle godine, zbog naših godina života smo se dogovorili da to bude na pet godina. Poštovali smo profesore, uvažavali smo, ne samo njih, nego i đake starijih razreda i bila je privilegija naći se u njihovom društvu - priča Bjeloglav.

Rade Aleksić ne krije da se danas osjećao kao da ide u gimnaziju, a jedino se, kako ističe, sad teže penju uz stepenice.

- Kažem mojim vršnjacima, nikada ne govorite koliko imate godina, nego koliko vam je ostalo do stotog rođendana. Gimnazijski dani su nezaboravni, bilo je i mangupisanja, ali i truda i rada - navodi Aleksić.

Draga Arežanin kaže da su joj osjećanja pomiješana, zbog sreće što vidi okupljene, ali i tuge za onim kojih nažalost više nema.

- Drago mi je što vidim školske drugove, a žao mi je onih kojih nema. U trebinjsku gimnaziju je bilo lijepo ići, a mladima je uvijek i svugdje lijepo - zaključila je Arežin.