Nakon što je udario na ustavni poredak BiH, proizveo novu krizu, natjerao visokog predstavnika da djeluje i postao tema u najvišoj svjetskoj politici, predsjednik RS Milorad Dodik sada ima rješenje. U Brisel je poslao svoj plan za deeskalaciju krize.
Dodik, dakle, zna kako deeskalirati krizu koju je sam proizveo i eskalirao. Većina vas je, vjerovatno, imala nekog siledžiju u komšiluku koji bi tako djeci tražio da mu daju pet-šest maraka dobrovoljno, u suprotnom će morati primijeniti silu, tj. ostat će svakako bez svog novca, ali će pritom dobiti i batine.
Udar na državu
Na sličan način godinama politički djeluje i Milorad Dodik. Doduše, on vas prvo prebije, a kad shvati da nema para, obeća da će vam oprostiti što vas je tukao i da će ubuduće biti malo nježniji, a, nažalost, takav pristup i način vođenja politike kabadahiji iz Laktaša godinama je prolazio.
Jedan od simptomatičnijih primjera svakako je povlačenje stranih tužilaca iz Tužilaštva BiH. Bila je godina 2011., a Dodik je, kao i danas, udarao na državu, proizvodio krize i prijetio otcjepljenjem. Ketrin Ešton (Catherine Ashton) doletjela je u Banju Luku kako bi s Dodikom razgovarala o "referendumu o pravosuđu" i stranim sudijama i tužiocima u Sudu i Tužilaštvu BiH.
S evropskim predstavnicima je postignut dil: Dodik je „odustao“ od svog nauma da na teritoriji RS ukine Sud i Tužilaštvo BiH, ali po cijenu povlačenja stranih tužilaca iz Tužilaštva BiH koji su se, za razliku od mnogih domaćih, odupirali političkoj kontroli te uveliko doprinosili jačanju i razvoju ove institucije koja se, nakon njihovog povlačenja, strmoglavila.
Nove mete
Dodik je postigao svoj cilj, ali nije nikada postao kooperativan, nego je izmišljao nove mete i nove institucije države BiH za neutraliziranje prijeteći haosom i krizama ako ne bude po njegovom. No, on odavno ne bi smio biti u poziciji da postavlja bilo kakve uvjete i svjetskoj i domaćoj javnosti prodaje svoje siledžijske fore o „deeskaliranju“ kriza koje sam izaziva samo ako mu se izađe ususret.
Jer poslije svakog popuštanja Dodiku države BiH bilo je manje. Popuštanje, a ne njegovi udari, ono je što bi istinski oslabilo državu. A Dodikom bi se trebale baviti pravosudne institucije.
Žuljaju strane sudije
Aktuelna meta zbog koje su i doneseni njegovi zakoni o nepriznavanju odluka Ustavnog suda i visokog predstavnika na teritoriji RS jesu Ustavni sud BiH i državna imovina.
Dodik, kao i prije 12 godina, u slučaju Državnog tužilaštva, traži povlačenje stranih sudija s namjerom, jasno je, da i ovu instituciju stavi pod svoju kontrolu, a onda nekako isposluje poništenje odluke kojom je državna imovina u vlasništvu države BiH, što mu predstavlja poseban uteg oko vrata usljed prezaduženosti i sve veće kreditne nepouzdanosti.
