Sarajevo kao model djelovanja vlasti koji treba proširiti širom države, primjer pozitivnih procesa i sinergije u radu unutar trojke, kako se iz tih stranaka često isticalo, danas je sve drugo osim „političke bajke“ koja je već dobro izblijedjela pred očima građana glavnog grada.
Priče o socijalnoj pomoći porodiljama kao hit-reformi i novoj tramvajskoj pruzi kao kapitalnom projektu odavno je zatrpalo smeće koje je na visokim julskim temperaturama postalo nesnošljivije od zimskog smoga.
Lažna obećanja
Nepostojeća skupštinska većina u Kantonu, za koju opet fali ruka-dvije nakon što je odlučeno da se SBiH izbaci iz vlasti, a uvede nekolicina nezavisnih zastupnika uz davanje značajnih resora, samo je jedan u nizu problema vlasti u Sarajevu.
Još veći problemi, neslaganja i afere prisutni su u lokalnim strukturama trojkine vlasti, a što je najočitije na primjerima općina Centar i Novo Sarajevo, koje su, nakon prošlih općinskih izbora, slovile kao trofeji i simboli rušenja dugogodišnje vlasti SDA te povratka pravih vrijednosti, čak i imidža multietničnosti glavnog grada. Promjene, kapitalni projekti, izgradnja i sve što su bila očekivanja građana, nevidljivo je na svakom koraku.
Primjerice, načelnik Novog Sarajeva Hasan Tanović (SDP), podržan kampanjom intelektualaca, pisaca, ljekara koji su njemu u čast snimali videouratke i hvalospjeve, a sve s ciljem da se sruši neosvojiva tvrđava SDA i kompromitiranog Nedžada Koldže, najavljivao je kao svoj prvi korak nakon preuzimanja Općine revizije i razotkrivanje kriminala svog prethodnika, što nikada nije učinio. Na masovnu podršku građana željnih promjena odgovorio je bahatošću, nebrigom i nezahvalnošću.
I kao što će Tanović ostati upamćen tek po kupovini skupog električnog automobila, tako je i Srđan Mandić (NS), načelnik Centra, s desetinama miliona neizvršenog budžeta, većeg nego što ga imaju pojedini kantoni, pažnju javnosti skrenuo famoznim kvaziprojektom „Sarajevski ćilim“, koji je zbog milionskog iznosa, koliko je koštao, i nezadovoljstva građana izgledom i svrhom takve skulpture, već sam po sebi afera. No, od bezidejnih sarajevskih načelnika još poraznija je činjenica da se njihovi opozivi traže samo nešto više od godinu prije redovnih lokalnih izbora, a u slučaju Mandića, iza svega, prema svemu sudeći, stoji ambiciozni sin visokopozicioniranog kadra NiP-a Kemala Ademovića – Jasmin.
Bez rezultata
Prespora izgradnja dugo najavljivanih transverzala, ogromne gužve u saobraćaju zbog rekonstrukcija tramvajske pruge, tempiranih usred turističke sezone, i to na najprometnijim lokacijama, neodržavane travnate površine, svuda vidljivo smeće po gradu...
Silni kadrovi alternative, bez prethodnih rezultata rada iza sebe, u vidu novoproizvedenih premijera Nihada Uka (Naša stranka), gradonačelnice Benjamine Karić (SDP), ali i ministara i načelnika, a koje je bujica nezadovoljstva građana dugogodišnjom vlašću SDA izbacila na izvršne funkcije, po osnovu slike koju za sobom ostavljaju, najbolji su dokaz koliko je kadrovska politika tajna svih uspjeha i neuspjeha. I majka svih politika.
(M)Uk premijer
Kadrovske promašaje i nedostatak vizije i na drugim nivoima vlasti u Sarajevu najbolje ilustrira nedavna izjava premijera Kantona Nihada Uka u kojoj kao razlog za ogromne količine smeća u gradu navodi zapuštenost komunalnih preduzeća i mehanizacije, potpuno zanemarujući činjenicu da upravo stranka iz koje dolazi ima poziciju premijera gotovo četiri godine.
