Vlada Federacije nedavno je prezentirala rezultate rada u prvih stotinu dana, dok je nova državna vlast još prije prošla taj stodnevni test nakon kojeg je izašla na crtu javnosti i medija da ju se može bez zadrške kritizirati.

S obzirom na to da su SNSD Milorada Dodika i HDZ Dragana Čovića samo nastavili svoj put dugogodišnje vladavine nad narodom, zaposjedanja pozicija i resursa koji im daju snažnu političku moć, sve oči uprte su prema „novom kolaču“ bosanskog tronošca, koaliciji stranaka trojke.

Puše za vratom

Ono što, također, u bitnome razlikuje trojku od njenih partnera u vlasti na federalnom i državnom nivou jeste činjenica da HDZ i SNSD nemaju gotovo nikakvu opoziciju kao prijetnju koja bi ih mogla politički ugroziti. S druge strane, trojka je, u jednom furioznom naletu i uz vjetar ambasadora zapadnih zemalja u Sarajevu, otela gotovo sve od najmoćnije bošnjačke stranke SDA, koja je svoje korijene utjecaja kroz trodecenijsku vlast pružila u sve pore društva i dijelove države na kojima je vladala.

Bakir Izetbegović i SDA, čije su korupcijske afere, priče o lažnim diplomama ključnih stranačkih funkcionera i sve ono što je opredijelilo značajan broj glasača za davanje podrške promjenama, sve manje u fokusu, na dnevnoj bazi neumorno rade i pušu trojci za vratom.

Najjače i bezbroj puta dosad korišteno oružje kojim bez prestanka ubijaju one što su im preko noći iz ruku istrgli vlast je sinhronizirano širenje narativa koji je po svemu više propaganda nego legalni politički marketing, a kojim se vidljivo mijenja percepcija javnosti. Gotovo je postala istina bezbroj puta ponovljena vjerovatna laž da su lideri trojke izdajnici, da su u službi neprijatelja zemlje, da su nametnuta vlast, bez obzira na većinu kojom su u Parlamentu Federacije izabrani itd. Usto, svaki nemili događaj, poput skandala s filmom o Draži Mihailoviću na SFF-u, pa čak i tragedije u saobraćaju, skoro pa uspješno adresira se trojci i nekako uz nju veže.

Prema tek površnoj analizi propagande koju SDA uz pomoć hiljada svojih aktivista provodi, što na bespućima interneta kroz istupe, „mimove“ i videouratke svoje mašinerije s državnih jasli, gdje su ih dosad na desetine hiljada smjestili, što kroz govore o zavjerama Zapada svojih plaćenika kvazianalitičara u medijima, jasno je prema ključnim riječima koje se koriste i načinu targetiranja političara, pa i novinara, da SDA provodi propagandnu strategiju nad kojom neko „stručan“ za stvaranje unutrašnjeg neprijatelja s jasnim ciljem bdije.

Nije pitanje kakav je odgovor Edina Forte (NS), a posebno Nermina Nikšića (SDP) i Elmedina Konakovića (NiP), kao dvojice ključnih ljudi nove vlasti koja je u historijskom trenutku trebala biti vjesnikom promjena u cijeloj državi, jer ga nema, već je pitanje kakav je taj odgovor po svaku cijenu morao biti.

Vjera u promjene

Zanemarimo li ipak preuranjene kvantitativne analize u vezi s određenim konkretnim potezima, poput uspješnog donošenja energetskih zakona u Federaciji ili značajnog povećanja budžeta na državnom nivou, vlast u kojoj trojka ima ogromnog udjela nije dala nimalo vjere u promjene.

Svjesni da za političkog protivnika imaju beskrupuloznu SDA, koja je zahvaljujući višedecenijskoj moći, svojoj ideologiji vjerskog emocionalizma idealnog za stanje ratom i raznim nedaćama istraumiranog društva, i dalje, kao opozicija, snažan faktor utjecaja, lideri trojke ni po koju cijenu nisu smjeli sjedati na izvršne funkcije.

Propuštaju historijsku priliku

Zaposjedanje premijerske i ministarskih fotelja u javnosti je doživljeno kao borba za lične interese, a s druge strane cjelodnevni rad na tako zahtjevnim funkcijama trojicu lidera odvojio je od stranaka kojima SDA po odavno uhodanom receptu već rovari.

Neće izdržati polovicu mandata

Koristeći se još prljavim poslovima s pozicija s kojih trojka nikako da ih posmjenjuje, sebi svojstvenim udbaškim metodama pravi raskole i stihijski odvodi na svoju stranu, u blato vjersko-emocionalističke i populističke retorike važne trojkine kadrove, poput člana Predsjedništva Denisa Bećirovića i mnogih drugih.

Ne poduzmu li hitne korake da gase požar koji je među njima zapaljen na nižim nivoima i prijeti da se rasplamsa do vrha, politika i vlast trojke neće jedinstveno izdržati ni do polovice svojih mandata. A tad bi im bio vjerovatni kraj. Za sva vremena.