Na suđenju za zločine na području Sarajeva, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je udaran po glavi kada je kolona Jugoslovenske narodne armije (JNA) zaustavljena u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine, piše Detektor.

Darko Sejmanović je kazao da je bio na odsluženju vojnog roka u Sarajevu i da je bio u autotransportnom bataljonu. Ispričao je kako je 3. maja njegova jedinica bila u Lukavici kada su dobili naređenje da krenu kako bi izveli pripadnike Druge vojne oblasti iz komande u Sarajevu.

- Kolona od 20, 22 vozila… Naređeno je da zavrnemo cerade, da se vidi da nema ništa u kamionima… Rekli su da je sve dogovoreno - kazao je svjedok, dodavši da su u koloni bila i vozila UNPROFOR-a.

Vidio naoružane ljude

Sejmanović je rekao da je putem vidio naoružane ljude u uniformama, djelimično uniformisane i civile, kao i obilježja ljiljana i zelene beretke. Po dolasku u komandu, kako je kazao, u njegov kamion su utovarene knjige i arhiva.

- Bio je gospodin Izetbegović sa kćerkom. Pričao je sa generalom Kukanjcem. S njima su bili pripadnici UNPROFOR-a - prisjetio se svjedok.

Naveo je da je kolona zaustavljena i da su im prišla naoružana lica i tražila da predaju oružje. Dodao je da su prošla na kraj kolone i da je vidio kada su uzela oružje od pripadnika UNPROFOR-a.

- Pričali su i dva transportera UNPROFOR-a su se okrenula i otišla - naveo je Sejmanović.

Naredili da legnu na zemlju

Rekao je da su im onda prišli i naredili da legnu na zemlju. Ispričao je kako je u strahu zaboravio da preda bombu koja mu je bila na pojasu i da je jedan to vidio i počeo da mu psuje.

- Zamotao je opasač oko ruke i udarao me tim opasačem, na kojem je bila bomba i fišeklija - prisjetio se svjedok, dodavši da mu je krv tekla iz glave i da i danas ima ožiljke.

Kako je kazao, odvedeni su u fiskulturnu salu, gdje ih je čuvala vojska i policija. Naveo je da mladu vojsku nisu dirali, a da su pitali za vojvodu s Pala Milutina Kusmuka i još jednog iz Foče, koje su poslije tukli nasred sale.

Rekao je da su vođeni na ispitivanje i da su se neki oficiri vraćali pretučeni, a neki se nisu ni vratili. Sutradan su, naveo je, otišli za Lukavicu. Sejmanović je kazao da je kasnije imao zdravstvenih problema zbog, kako su ljekari zaključili, stresa koji je doživio prilikom zarobljavanja.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Na pitanja Odbrana, Sejmanović je rekao da je čuo da je u Lukavicu 2. maja bio doveden tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, ali da nema saznanja da je bio zarobljen.

O policiji u FIS-u

Backovićeva braniteljica Jesenka Rešidović pitala je svjedoka zbog čega u istrazi nije nijednom spomenuo da je vidio oznake ljiljana i beretke, na šta je on kazao da vjerovatno o tome nije pitan. Rekao je da je iz Kraljeva prekomandovan u Sarajevo 31. marta.

Branioci su svjedoka ispitivali u vezi s navodima da je u FIS-u bilo policije, napominjući da je u istrazi kazao da ih je policija popisala, a da su u salu poslije ulazila lica u uniformama, djelimično uniformisani i u civilnoj odjeći, što je svjedok potvrdio.

Braniteljice Mirsada Beganović-Žutić i Sabina Mehić predočile su svjedoku da je 2009. izjavio da su bili tučeni od “‘Zelenih beretki’ i Juke Prazine”, navodeći da nije spominjao policiju.

Sejmanović je rekao da je neko u sali znao ko je Prazina i da je on bio u plavoj uniformi.

Suđenje se nastavlja 4. oktobra.