Sedam godina je prošlo od smrti bh. novinara i osnivača „Nezavisnih novina“ Željka Kopanje, a 24 od pokušaja ubistva na njega!

Tog 22. oktobra 1999. godine eksplodirala je bomba ispod njegovog automobila. Atentat je uspio preživjeti, ali je ostao bez nogu, koje su amputirane.

Nije njegov slučaj izoliran. Riječ je o bombaškim napadima na četiri lokacije i atentatima na četiri osobe, ubistvu dvije i smrću šest drugih. Svi ti događaji su usko međusobno povezani i svi su se desili 1998. i 1999. godine.

Blizak s Dodikom

Godinama se vode polemike o tome zašto su ga pokušali ubiti i ko tačno. Najizglednije je da je to bilo zbog tekstova o ratnim zločinima koje je objavljivao u NN, ali povlače se i druge teorije.

No, kakva je uloga Nenada Stevandića, današnjeg predsjednika Narodne skupštine RS, zločinca koji se nekako uspio izvući od kazne za svoja nedjela koja je činio tokom agresije na BiH, saradnika presuđenih ratnih zločinaca, a danas bliskog „neprikosnovenom vladaru“ RS Miloradu Dodiku, u pokušaju ubistva Kopanje?!

Stevandićevo ime se nebrojeno puta navodi u izvještaju Pola Gredija (Paul Grady), FBI agenta koji je istražio pokušaj ubistva Kopanje.

Da, Kopanja je zajedno s Dodikom osnovao NN. Ustvari, Dodik mu je dao 5.000 DEM (njemačke marke) da pokrene novine. U početku su objavljivani članci o korupciji i istragama protiv SDS-a i kompanije „Centrex“ (s kojom je bila povezana Biljana Plavšić, još jedna presuđena ratna zločinka).

Nakon početka istrage protiv „Centrexa“ zgrada Finansijske policije u Banjoj Luci bila je napadnuta bombom, navodi se.

Pojednostavljeno, nakon što su Dejtonom dobili entitet RS, pobili nesrpsko stanovništvo širom BiH, počinili genocid, počela su obračunavanja između zvaničnika RS.

Ubijani nesrbi

U oktobru 1999. godine u 7:45 sati detonirana je eksplozivna naprava ispod Golfa Željka Kopanje. To je uslijedilo nakon što mu je upućeno više prijetnji. Tada se Željko spremao da objavi priču o ratnim zločinima koji su se desili u Kotor-Varoši, konkretnije na Korićanskim stijenama.

U njima je učestvovao i Nenad Stevandić, zajedno s pripadnicima Jedinice za posebne namjene CBS Banja Luka „Crvene beretke“. Vršili su nezakonita hapšenja civila nesrpske nacionalnosti i zatvarali ih u prethodno formirane zatočeničke i druge zatvorske objekte. Bošnjaci i Hrvati su bili podvrgavani psiho-fizičkom maltretiranju, zlostavljanju, mučenju i u konačnici ubijanju.

Nedeljko Đukić, kojem je suđeno za zločine u Kotor-Varoši, Kopanju je optužio da je „srpski izdajnik“ zbog tekstova koje je objavljivao u NN. Svjedoci su ga vidjeli u blizini Kopanjinog automobila, što ima smisla jer je bio na licu mjesta i upravo on je Željku pomogao da izađe iz vozila. Konobarici u obližnjem kafiću nakon detonacije je rekao:

„Eksplozivna naprava je bila postavljena ispod vozila novinara Kopanje. On je teško ranjen i ja sam mu dao prvu pomoć.“

Đukić je bio jedini svjedok koji nije identificiran od policije.

„Šta te briga“

Petnaest dana prije pokušaja ubistva Kopanja je vidio Nenada Stevandića kojeg je pitao „šta ima“, a Stevandić mu je odgovorio: „Šta te briga!“

Kopanja ga je tada pitao: „Je l’ to popravljaš ambasade ili ćemo to mi uraditi nakon što ih ti uništiš?“ Tu je mislio na strane ambasade koje su Srbi oštetili protestirajući za vrijeme NATO bombardovanja.

Kopanja je tvrdio da je upravo Stevandić organizirao sve te proteste u RS protiv Amerikanaca i Britanaca. Stevandić je odgovorio: “Tvoje ubistvo snajperom je otkazano, ali reći ću ti jednu stvar – kupi sebi dizel, nemoj da voziš benzinca, ili kad ga već voziš, vozi s pola rezervoara, zato što će te dići u vazduh.“

Policija, gle čuda, nije kontaktirala Stevandića.

Stevandić je bio blizak s Ljubanom Ećimom, visokim funkcionerom organizacije Željka Ražnatovića Arkana, ali tikva je pukla kada je Stevandić počeo izlaziti s Ećimovom djevojkom. Ni u ljubavnom životu Stevandić nije mogao daleko od ratnih zločinaca. Kopanja je tvrdio da je Stevandićeva djevojka bila Sonja Karadžić, kćerka Radovana Karadžića, koja je, vjerovalo se, bila tijesno povezana sa srpskim obavještajnim službama iz RS i SRJ. I Stevandić i Ećim su bili komandanti „Crvenih beretki“ i u dobrim odnosima dok se između njih nije ispriječila Karadžić.

A Ećim je, vjeruje se, bio Arkanova desna ruka. Kopanja je tvrdio da Ećim mrzi njega i Dodika.

Pol Grejdi je u svom izvještaju, analizirajući 1.200 dokumenata, naveo da su osumnjičeni: Ljuban Ećim, Nenad Stevandić, Dragan Kijac, Radomir Kojić, Darko Kajkut, Jovan Opačić, Mirko Slavuljica, DB Doboj, Duško Živković i Zoran Trifunović.

- Za Kopanju radikalni članovi SDS-a smatraju da je otišao predaleko u svojim objavljivanjima. Vjerujem da su se razgovori odvijali između Arkana, Ećima, Stevandića, Kijca i najvjerovatnije Karadžića - naveo je Grejdi.

Uspjele i neuspjele likvidacije

Prije atentata na Kopanju ubijen je policajac Đorđe Milosavljević, sleđa iz kalašnjikova. Četiri mjeseca kasnije podmetnuta je bomba pod auto Ljubiše Savića Mauzera, ali je naprava eksplodirala odmah te ubila dva atentatora Stojana Maksimovića i Vladimira Neretljaka. Ubijen je i Srđan Knežević. S njegovom likvidacijom u vezu se dovodi presuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik.

Pokušali su ubiti i Veljka Golijanina, ali je preživio atentat. On nije bio blizak sa zločincem Radovanom Karadžićem, zbog čega se misli da je prešao na stranu drugog zločinca – Biljane Plavšić.

Poveznica s Kesićem

Kopanja je bio mišljenja da je Nenad Stevandić povezan sa srbijanskom DB te da je bio umiješan u transfer vojske iz Jugoslavije u RS, a posjedovao je informacije, ono što je „Avaz“ jučer objavio, da je Stevandić bio u Kriznom štabu Krajine, i to kao pukovnik. Indikativno je to da je Kopanja prijavio šta mu je Stevandić rekao, i to Nedeljku Kesiću, šefu DB u Banjoj Luci, koji nije poduzeo ništa u vezi s tim.

Također, Kesić je bio šef DB kada se užasni zločin na Korićanskim stijenama odigrao, gdje su poubijani Kotorvarošani bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.