Bosna i Hercegovina doživljava svjetsku bruku. Naime, predsjednik Državnog suda Ranko Debevec, što bi u svakoj zemlji trebala biti funkcija koju obnašaju najuglednije osobe u društvu, besprijekornog ugleda i morala, završio je u pritvoru.

Debevec je optužen da je, zajedno s bivšim direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmanom Mehmedagićem Osmicom, špijunirao druge sudije.

Nestašni sudija

Da se Debevec i ranije ponašao krajnje neprikladno za funkciju na kojoj je bio, demonstrirao je u više navrata, od disciplinske istrage zbog neprijavljivanja imovine u Španiji, preko sastančenja u javnosti s Osmicom, protiv kojeg se u tom trenutku vodio krivični proces u Sudu BiH (kojim Debevec predsjedava), pa do raznih pokušaja pritiska na medije.

U konačnici je to rezultiralo istragom za ozbiljno krivično djelo, čime je Debevec nanio tešku bruku i sramotu ne samo sebi nego i instituciji koju predstavlja. Zapravo, slučaj s Debevcem i Osmicom, koji su završili u pritvoru i čekaju optužnicu, zapravo je eklatantan primjer privatizacije države od SDA koja je pod vodstvom Bakira Izetbegovića.

Iako slušamo glasove kako je pravosuđe kompromitirano, istina je da je zapravo čitava država kompromitirana, što je svoje najdrastičnije i najozbiljnije reperkusije imalo upravo na primjeru pravosuđa, ali ono nije izuzetak.

Naime, ono što je karakteriziralo upravljanje državom od Izetbegovićeve SDA jeste svojevrsna privatizacija, kao i porobljavanje institucija. Država i njeni resursi tretirali su se tek kao plijen koji treba osvojiti i prisvojiti u cilju održavanja strukture moći i kontrole nad društvom. Ključne institucije popunjavane su kadrovima čiji je prvi i osnovni zadatak da budu na usluzi SDA dinastiji i ostvaruju njene interese. Svi oni su bili u hijerarhijskom odnosu, služeći političkim gospodarima koji su ih postavili na funkcije.

 Zloupotreba moći

Tako je brisana i potpuno obesmišljena demokratska podjela vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Umjesto toga, stvarana je halka međuovisnih i ucijenjenih interesa koja je stvarna vlast i stvarna moć, dok institucije rade samo pro forma, kako bi se ta porodično-klanovska moć u njima ozvaničila. Naravno, korupcija i zloupotreba moći u takvim odnosima nužno postaju pravilo, a ne izuzetak.

Simbioza Mehmedagića i Debevca, uz javnu podršku SDA i jednom i drugom, eklatantan je primjer te privatizacije države.

Američka crna lista

Ipak, američka crna lista, brojna hapšenja i otkrivanje zlodjela prošlih vlasti optimistična su naznaka da u BiH slijede veliko čišćenje društva, razbijanje dosadašnjih struktura moći te zaokret ka društvu u kojem ipak postoji nešto nezavisnije pravosuđe, ali i nešto odgovornija politika i neki sistem u kojem će se ubuduće za zlodjela morati odgovarati. I to puno brže nego što je do sada bio slučaj.

Dnevni avaz godinama je pisao o ovoj Bakirovoj privatizaciji države i kompromitaciji institucija i njihove funkcije, a zbog Debevca je donesena i skandalozna sudska presuda, suprotna svim demokratskim standardima - da se našem listu zabrani da piše o Ranku Debevcu.