Vanjska politika Bosne i Hercegovine od trenutka sticanja samostalnosti praktički ne postoji. Bosna i Hercegovina se u svijetu predstavlja onako kako to neko želi. Nekada su se na taj način donosile dobre, a nekada katastrofalne odluke.
Nakon posljednjeg slučaja glasanja ambasadora BiH u UN-u Zlatka Lagumdžije o osudi ruske agresije stigle su salve kritike od strane zvaničnika iz RS da je to urađeno bez saglasnosti Predsjedništva BiH.
Željka Cvijanović je tražila od ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića da li je Lagumdžija, uprkos izostanku saglasnosti Predsjedništva BiH, za svoj postupak imao njegovu ili instrukciju Ministarstva vanjskih poslova za glasanje.
Ustaljena praksa
No, on nije prvi koji je to uradio, već samo nastavio ustaljenu praksu. Ambasadori BiH u svijetu se često ponašaju više kao predstavnici političkih stranaka koje su ih izabrale, nego kao osobe koje bi trebale pomagati bh. državljanima u svijetu.
Sama izlaganja članova Predsjedništva BiH u međunarodnim institucijama ili bilateralnim sastancima također nikad nisu bila usaglašena, pa su jedni bili kontradiktorni drugim.
O ovoj problematici smo razgovarali sa bivšim diplomatom, nekadašnjim ambasadorom BiH u Pakistanu, Afganistanu, Norveškoj i Islandu Nedimom Makarevićem. On smatra da je glavni problem u tome što nikada nismo uspjeli napraviti od Ministarstva vanjskih poslova nešto što se zove lex specialis.
Veliki prostor
- To bi bilo posebno jurisdikciono tijelo, koje neovisno o unutrašnjim i vanjskih utjecajima drugih političkih čimbenika unutar BiH. To je recimo uspjela Hrvatska uraditi, mi i Srbija to još nismo, niti je iko pokušao ozbiljno da radi na tome. Moja informacija, doduše nije provjerena, je da je jedini čovjek koji je počeo na tome raditi bio Jadranko Prlić, koji je poslije osuđen – kazao je Makarević za "Avaz“.
