Provokacije, uvrede i fizički napadi na povratnike postaju redovna pojava, te već napetu sigurnosnu situaciju u BiH dovode do ruba jer država očigledno ne želi ili nije u stanju da se sa takvom praksom definitivno obračuna. Nakon prošlogodišnjeg napada na bračni par Memišević, u Višegradu je prije nekoliko dana napadnut i Bahrudin Gušo, povratnik u naselje Drinsko. U međuvremenu su se redali incidenti u Zvorniku, Srebrenici, Vlasenici, Mostaru, Derventi, Mostaru ...

- Kontinuiranim provokacijama i napadima na imovinu i na same povratnike hoće se stvoriti situacija da povratnici to prihvate kao normalno. Čini mi se da u proteklih godinu – dvije dana na prostoru cijelog entiteta RS nema sedmice u kojoj se negdje nešto nije učinilo. Neću i ne mogu da prihvatim da je to slučajnost i nekakvi incidenti. Sve sam bliži shvatanju da se radi o projektu, implementaciji određenih ciljeva koji su negdje dogovoreni i da postoji sprega između nosilaca izvršne, zakonodavne, policijske i sudske vlasti i onih koji su na terenu zaduženi da s vremena na vrijeme uznemire povratničku populaciju – kaže Bilal Memišević, predsjednik Medžlisa IZ Višegrad.

Potreban napor

Poraznom smatra činjenicu da u sve rijeđim periodima kada se ne desi ništa ružno, povratnici na pitanje kako su odgovaraju sa: „Dobro smo, niko nas ne dira“. U 21. stoljeću, u zemlji koja se želi priključiti Evropi, očekivano je da građane BiH neko i fizički ugrožava, a da je dobro kad to niko ne radi.

- Prijeko je potrebno poraditi sa nivoa države, entiteta i općina da se učini potreban napor da ljudi ne postaju imuni na ovu priču i da ona ne postane uobičajena i normalna. Treba učiniti napor da se nenormalna aktivnost prozove imenom i definitivno kvalificira kao nedjelo, a oni to čine da budu adekvatno sankcionirani. Višegrad i srednje Podrinje – Bratunac, Srebrenica, Vlasenica, Zvornik, čini mi se da su najizloženiji po ovom pitanju i svidjela mi se izjava poslanika NSRS Ramiza Salkića, koji je zatražio da EUFOR i strukture zadužene za sigurnost konačno napuste Sarajevo, jer tamo ovakvih problema nema, a da se izmjeste u ove gradove gdje ljudi doživljavaju probleme i traume – kaže Memišević.

Uz izuzetak da je Tužilaštvo u Bijeljini podiglo optužnicu protiv četvorice policajaca iz Osmaka zbog maltretiranja dječaka iz ovog mjesta krajem avgusta prošle godine, ogromna većina napada na povratnike prolazi nekažnjeno, jer počinitelji eventualno budu saslušani, zadržani u pritvoru, a onda ih se u nedostatku dokaza pusti na slobodu. Ili ih se i ne otkrije nikako.

Čin solidarnosti

Iako su se u početku prihvatale kao ljudski čin solidarnosti i podrške, posjete državnih zvaničnika žrtvama napada – ministar za ljudska prava BiH Sevlid Hurtić u petak je KCUS-u posjetio teško povrijeđenog Bahrudina Gušu – nemaju smisla, pogotovo što nakon njih izostaje konkretnija inicijativa i akcija.

- Oni se nažalost prozivaju ko je učinio ili nije potreban napor nakon što neko bude prebijen ili nakon što nečija imovina bude uništena. Nema potrebe niko da mi dođe da vidi kako sam ja bio b'jen. Potreba je da sistem države profunkcioniše, da svaki čovjek, na svakom pedlju BiH bude siguran i zaštićen od onih koji za to primaju plaću. Ovo hoće li ministar obići nekoga u bolnici ili na njegovom kućnom pragu nakon što on bude prebijen nema nikakve svrhe. Učinićemo sve potrebno, pružiće svu zaštitu ... kakvu zaštitu nakon što je bio b'jen. Tražimo zaštitu svakog čovjeka unutar granica BiH, to su napori koje obični ljudi, a među njima i povratnici, očekuju od svih tih ministara - ističe Memišević.