Borba za nezavisnost BiH i u najtežim uvjetima se odvijala u skladu s tada važećim ustavom i drugim domaćim i međunarodnim propisima, imala je najšire demokratsko utemeljenje, jer su prvi put svi građani BiH pozvani da se putem referenduma izjasne o tako važnom pitanju, a sam referendum je bio pod međunarodnom kontrolom.

Plavi listići

Ovo je za „Avaz“ izjavio pravni ekspert Kasim Trnka.

- Želim naglasiti da se u političkom diskursu, a, nažalost, i u stručnoj literaturi, pokušava izjednačiti Referendum za nezavisnost BiH s tzv. plebiscitom srpskog naroda, koji je održan u novembru 1991. godine. Odluka o nezavisnosti pokušava se porediti s odlukom o proglašenju srpske republike BiH 9. januara 1992. godine.

Te dvije stvari, iako političari hoće da prave paralelu, sa stručnog aspekta, ne mogu se porediti. Referendum je proveden prema domaćem i međunarodnom pravu, a plebiscit je organizirao SDS, jedna politička stranka, a ne državni organ, bez ikakve kontrole. To je bio tzv. plebiscit za ostanak u Jugoslaviji, gdje su za Srbe bili predviđeni plavi, a za sve ostale nekakvi žuti listići, što govori o nekoj urođenoj diskriminaciji koja prati formiranje takvih struktura. To se pokazalo i na 9. januaru, gdje su se nezakonito izdvojili poslanici iz Narodne skupštine BiH i sami, protuustavno, proglasili tu paradržavnu tvorevinu - kaže Trnka.

Trnka je 1989. imenovan za sudiju, a godinu kasnije za predsjednika Ustavnog suda RBiH, koji je reagirao na odluke o formiranju tzv. srpskih opština, zatim tzv. srpskih autonomnih oblasti, pa i same tzv. Srpske Republike BiH, proglasivši ih ništavnima. Kada je o Referendumu za nezavisnost BiH riječ, podsjeća da je tadašnja Evropska zajednica zadužila Arbitražnu komisiju, koju su činili predsjednici ustavnih sudova Njemačke, Francuske, Španije, Italije i Belgije da republikama bivše Jugoslavije odgovore ispunjavaju li uvjete za međunarodno priznanje.

- BiH je aplicirala za međunarodno priznanje i za nekoliko dana, krajem decembra 1991. godine, kompletirala dosje i predala ga Briselu. Za BiH tada je rečeno da, s obzirom na to da srpski članovi Predsjedništva i Vlade nisu podržali zahtjev za međunarodno priznanje, to se u ovom trenutku ne može dati saglasnost da BiH bude međunarodno priznata. A onda ide čuvena rečenica da se ovakav stav može promijeniti ako vlasti BiH organiziraju referendum na koji će biti pozvani svi građani BiH, bez razlike i diskriminacije, i gdje će, pod međunarodnom kontrolom, odluku donijeti građani. Ovo je vrlo važno iz današnjeg, ali i historijskog značaja, jer, kad su u sukobu nacionalna komponenta i građanska osnova, međunarodno pravo prednost daje građanskoj opciji - ističe Trnka.

Blizu dvije trećine građana BiH podržalo je ideju o nezavisnosti države. Iako na glasačkim listićima nisu pisala imena, ali usporedba popisa stanovništva s rezultatima referenduma pokazuje da za nezavisnu i suverenu nisu glasali samo Bošnjaci i Hrvati. Trnka smatra da je, uprkos svim napadima na državnost BiH proteklih decenija, omjer snaga i danas sličan.

- Kada bi se danas organizirao referendum, recimo o ulasku BiH u EU ili NATO, siguran sam da bi opet dvije trećine građana bilo za. S druge strane, separatisti i nacionalisti su okupirali medijski prostor, nametnuli se, pa se stječe utisak da oni dominiraju. Nažalost, malo je i do neaktivnosti probosanskohercegovačkih faktora, akademske zajednice, nevladinog sektora, ali kada bi bilo stani-pani, mislim da bi i danas dvije trećine građana podržalo ideju BiH - dodaje profesor Trnka.

Iako su dejtonska rješenja opravdana činjenicom da se rat morao zaustaviti, Trnka podsjeća da tadašnji Ustav BiH nije u skladu sa savremenim demokratskim standardima. I presudama Evropskog suda za ljudska prava BiH je obavezana da mijenja sporna ustavna rješenja.

- Međutim, ja mislim da bi situacija bila bitno drugačija da je Dejton, takav kakav je, u cjelini proveden. Nacionalističke snage su uspjele da koriste sve prednosti kolektivnih prava konstitutivnih naroda, a stalno su zagovarali daljnje etničke, pa i teritorijalne podjele, nastojeći da se na taj način homogenizira biračko tijelo po nacionalnom kriteriju i da se korumpiranjem biračkog tijela osigura opstanak na vlasti etničkih stranaka. Međutim, Dejtonski sporazum podrazumijeva, kako kaže i u samoj preambuli, da BiH čine ne samo konstitutivni već i pripadnici ostalih naroda i građani. Ostali su potpuno marginalizirani i diskriminirani, a građanski utjecaj se gotovo i ne osjeća. Najprije zato što od onog prije 32 godine do danas nismo imali nijedan referendum. Da se proveo povratak izbjeglica, da su se formirale nezavisne korporacije, od javnog servisa do željeznica, autoputeva i elektroprivrede, to bi bila infrastruktura koja bi povezivala bh. društvo i državu - kaže Trnka.

Vojni rok

Podsjeća da je Aneksom 1B preciziran i vojni balans u regionu, između Srbije, Hrvatske i BiH.

- Mi danas pratimo da se Srbija i Hrvatska naoružavaju, najavljuju vraćanje vojnog roka, dok je BiH onemogućeno da se napravi prava vojna sila koja bi odgovarala zategnutim odnosima u regionu i svijetu - dodaje Trnka.

Proces transformacije

Potpuna provedba Dejtonskog sporazuma, implementacija presuda, od one u predmetu „Sejdić – Finci“ iz 2009. godine do „Kovačević“ 2023., a posebno s otvaranjem pregovora o članstvu BiH u EU, naša zemlja započela bi proces transformacije, smatra naš sagovornik.

- Secesionistička politika je agresivna i EU je to prepoznala, pa sama više radi na evropskom putu BiH od političara iz naše zemlje. Kada bismo samo otvorili pregovore, to bi već bilo otvaranje i jednog epohalnog procesa transformacije ustavnog sistema, koji je opterećen raznim demokratskim nedostacima - zaključuje profesor Kasim Trnka.