U prazničnom intervjuu za “Avaz” član Predsjedništva BiH Denis Bećirović govori o značaju referenduma o nezavisnosti naše zemlje, ali i aktuelnim izazovima na evropskom putu i očekivanjima uoči sjednice Evropskog vijeća u martu. U toku intenzivnih aktivnosti da BiH otvori pregovore s EU, Bećirović ističe da niko nema pravo kalkulirati sa zakonskom obavezom i dovoditi u pitanje NATO put BiH.
Počelo priznanje
Zašto je 1. mart tako važan datum u historiji BiH i koje su njegove najznačajnije poruke?
- Na legalnom i međunarodno priznatom referendumu, održanom 29. februara i 1. marta 1992., više od 64 posto građana Bosne i Hercegovine izjasnilo se za nezavisnu, suverenu i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda. Nakon ovog čina BiH je međunarodnopravno priznata 6. aprila 1992. godine, s tim da je to priznanje počelo teći od 7. aprila. Pristupanjem u članstvo Ujedinjenih naroda, 22. maja iste godine, nakon 529 godina, Bosni i Hercegovini su potpuno vraćeni njen međunarodnopravni status i politička nezavisnost. Dan stjecanja nezavisnosti jedne države, koji priznaje i međunarodna zajednica, predstavlja jedan od najznačajnijih datuma u životu svake države. Zato će ovaj datum, koji je legalno i opravdano proglašen Danom nezavisnosti, biti upisan svijetlim slovima u historiji BiH. To je datum kojim se naša država svrstala među više od 190 nezavisnih država svijeta. To je dan kad je država primila odgovornost i obavezu pred međunarodnom zajednicom da će se u svojim odnosima s drugim nezavisnim državama vladati po regulama međunarodnog prava i kad je preuzela sve obaveze koje je prema trećim licima imala ranija država. Prvi mart je izraz demokratske volje građana BiH da grade slobodnu, nezavisnu, suverenu i nedjeljivu državu u kojoj će svi građani i narodi biti istinski ravnopravni. Mirovnim sporazumom iz Dejtona 1995. BiH je očuvala svoj državni kontinuitet i članstvo u međunarodnim organizacijama. Dakle, očuvala je svoj međunarodnopravni subjektivitet i državnopravni okvir u granicama u kojima je međunarodnopravno priznata. Borba za očuvanje i razvoj Bosne i Hercegovine traje i danas. Zato moramo osmišljenije i aktivnije graditi savezništva na međunarodnom planu i integrativno djelovati na unutrašnjem. Pred nama je još puno posla da bi BiH postala onakvom za kakvu su se građani izjasnili 1. marta 1992. godine. Nikada ne smijemo zaboraviti na desetine hiljada ljudi koji su dali svoje živote za slobodu i nezavisnost BiH. Borbu za multietničku i demokratsku državu moramo voditi demokratskim sredstvima, diplomatijom, proaktivnom politikom, ali i jačanjem privrede, nauke, kulture, sporta...
U martu preuzimate dužnost predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Šta se može očekivati u narednih osam mjeseci?
- Nastavit ću raditi maksimalno vrijedno i posvećeno s ciljem jačanja države Bosne i Hercegovine na vanjskopolitičkom i unutrašnjopolitičkom planu. Poticat ću politiku dogovaranja u skladu s Ustavom, zakonima BiH i obavezujućim odlukama Ustavnog suda BiH. Spreman sam sarađivati na svim pitanjima koja su u interesu države BiH i njenih građana i naroda. Nastavit ću podržavati svaki dobar korak koji donosi više pravde i evropskih vrijednosti u našem društvu. Istovremeno, uvijek ću biti prepreka svim onim potezima koji nisu dobri za našu zemlju. Naravno, u domenu ustavnih i zakonskih nadležnosti i objektivnih mogućnosti člana Predsjedništva BiH. Živimo u vremenu dramatičnih globalnih promjena, brutalnih ratova i kriza i zato je nezahvalno praviti bilo kakve anticipacije. Ruska agresija na Ukrajinu najveći je geopolitički tektonski potres u 21. stoljeću. Utjecaj koji je ovaj rat imao na evropski politički poredak, sigurnosnu arhitekturu i ekonomsko blagostanje - da ne spominjem veliki gubitak nevinih civilnih života - zaista je kolosalan. Agresija na Ukrajinu okončala je geopolitičku viziju zajedničkog euroazijskog prostora koja je sve donedavno bila snažno prisutna u evropskoj (geo)politici. Evropa i svijet su suočeni s novim sigurnosnim izazovima. Svijet se nalazi na klizavom terenu i nije isključeno dodatno usložnjavanje međunarodnih odnosa. Niz je ozbiljnih indikatora koji nam govore da se globalni odnosi opasno kompliciraju i zaoštravaju: ratovi su sve češći, sve je manje ozbiljnih diplomatskih inicijativa, nova globalna zastrašujuća utrka u naoružanju, drastično povećanje vojnih budžeta, jačanje geopolitičkih napetosti na raznim meridijanima i paralelama, te posebno slabljenje međunarodnih institucija koje više nisu u stanju efikasno okončati nijednu krizu. Sve ove promjene uveliko se reflektiraju i na Bosnu i Hercegovinu i regiju zapadnog Balkana i one će, također, snažno utjecati i na događanja u našoj državi u narednih osam mjeseci. Da bismo prevenirali negativne scenarije, za našu zemlju je od izuzetne važnosti ozbiljno sagledavanje i vođenje vanjske politike, a posebno ubrzano kretanje prema punopravnom članstvu u EU i NATO-u. Kada je riječ o Predsjedništvu BiH, to je najviši kolektivni organ izvršne vlasti BiH koji treba da radi u skladu s Ustavom BiH, zakonima BiH, konačnim i obavezujućim odlukama Ustavnog suda BiH, kao i usvojenim strateškim dokumentima. Na domaćem planu odlučno ću se suprotstavljati destruktivnim politikama, a na vanjskopolitičkom nastavit ću proaktivno djelovanje.
Investiranje u sigurnost
Hoće li mart ostati mjesec historijskih odluka, očekujete li odobravanje početka pregovora o članstvu u EU?
- U posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno radim na tome da Evropsko vijeće u martu 2024. godine donese odluku o otvaranju pregovora EU s Bosnom i Hercegovinom. O tome sam razgovarao s velikim brojem ključnih evropskih lidera, a intenzivne aktivnosti na tom planu imat ću i u narednim sedmicama. Novonastale geopolitičke okolnosti zahtijevaju strateški pristup politici proširenja EU na način da se evropska budućnost regije shvata kao geostrateško ulaganje u zajedničku stabilnost. Prema tome, i podršku BiH treba shvatiti kao geopolitičko investiranje EU u stabilnost i sigurnost ovog dijela Evrope. Otvaranje pregovora ne znači odmah i članstvo u EU. Međutim, pristupni pregovori po svojoj prirodi i suštini otvaraju prostor za dubinske reforme u zemlji. Što prije počnemo s tim procesom, to ćemo prije osjetiti konkretne i vidljive efekte na ekonomiju, vladavinu prava, životni standard i druge segmente svakodnevnog života građana.
Osim konfuzije i ucjena u vezi s usvajanjem neophodnih zakona, postoji realna opasnost da takvu odluku Evropskog vijeća ugroze posjete Milorada Dodika Bjelorusiji i Rusiji. Kako ih Vi komentirate?
- Predsjednik bh. entiteta RS je ovim posjetama potpuno razotkrio svoju antievropsku i antizapadnu politiku. Istina, i prije ovih posjeta on je davao skandalozne izjave, poručujući da je „liberalni Zapad nakaradan“ i da je „Putin veliki humanista“. Sve su to dokazi koji govore da je Dodik ruska marioneta koja služi politici destabilizacije ovog dijela Evrope. Dok demokratski i slobodni svijet osuđuje brutalnu agresiju Rusije na nezavisnu i suverenu državu Ukrajinu, Dodik se ponaša kao Putinov vazal i otvoreno provocira EU i Zapad u cjelini. Njegova destruktivna politika nije samo problem BiH i to prepoznaje sve veći broj lidera na Zapadu. Ipak, ne zaboravimo, Dodikova politika ne odražava stav većinske, demokratske i proevropske Bosne i Hercegovine.
Jesu li i ove posjete u ključnim danima dio plana da evropski put BiH bude blokiran?
- Posjetama Bjelorusiji i Rusiji Dodik još jednom potvrđuje da djeluje suprotno međunarodnim odredbama kojima je normirana obaveza države BiH da svoju vanjsku i sigurnosnu politiku uskladi sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU. On, dakle, postupa suprotno osnovnim demokratskim principima i standardima na kojima se temelji zajednička vanjska i sigurnosna politika EU. Međutim, važno je naglasiti da Dodik nema ovlaštenje da, u svojstvu predsjednika bh. entiteta RS, provodi vanjsku politiku države BiH. Vanjska politika je u isključivoj nadležnosti države, a ne entiteta. Dodik je, boraveći u Bjelorusiji i Rusiji, zastupao svoje lične stavove i stavove određenih političkih krugova, stoga se njegove izjave tako trebaju tumačiti i ne smiju se pripisivati državi Bosni i Hercegovini.
Prijetnje s Istoka
Nakon 1. marta 1992. počeo je rat, a patriote BiH su ostavljene da se same bore za ovu državu. Koliko je važno da danas, dok se s prijetnjama s Istoka suočavaju i region i Evropa, svijet ne napravi istu grešku?
- Uprkos problemima i određenim sličnostima s 1990-im godinama, globalni kontekst, uloga međunarodne zajednice u BiH, kao i brojni drugi elementi danas su drugačiji. Istina, pojedini političari još ne shvataju opasnost od javnog zagovaranja teritorijalnog ekspanzionizma, kao i njegov destruktivni potencijal da bude pokretač destabilizacije na mnogo širem prostoru nego što je zapadni Balkan. Zato se i događalo da su često izostajale pravovremene i adekvatne političko-diplomatske akcije s ciljem obuzdavanja ove opasne pojave. Evropska diplomatija je već nekoliko puta upadala u zamku potcjenjivanja ovog demona, računajući na to da će se velikodržavne ambicije ispoljavati uvijek u istom obliku i po istom obrascu, te da se može obuzdavati na nivou lokalnog sukoba koji neće narušavati evropsku političku i sigurnosnu arhitekturu. Negativna iskustva iz 1990-ih godina nalažu nam da moramo biti izuzetno oprezni. Podrška naših saveznika je važna, ali snaženje državnih institucija, odgovorno liderstvo i sveobuhvatno jačanje odbrambene moći države moraju biti prioritetni i stalni zadaci. Uz odgovornu državnu politiku, osnaživanje strateških savezništava i jačanje vlastitih odbrambenih sposobnosti, BiH mora biti osposobljena za zaštitu od najcrnjih scenarija.
Članstvo u NATO-u jedina ozbiljna garancija sigurnosti
Razumiju li SAD i Evropa Vaše poruke iz Minhena da usporavanje širenja NATO-a sive zone može pretvoriti u crne?
- Tokom brojnih razgovora na najvažnijim svjetskim adresama, uključujući i učešće na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, jasno sam ukazao da BiH pripada euroatlantskim asocijacijama, te da mora biti pod sigurnosnim kišobranom Alijanse. U tom smislu su i u Minhenu moje poruke bile vrlo jasne i argumentirane. Govoreći o neophodnosti poduzimanja konkretnih koraka u cilju uklanjanja sivih zona u Evropi, koje su stalni izvor nestabilnosti, sukoba i ratova, istakao sam da je članstvo u NATO-u jedina ozbiljna garancija sigurnosti, jer širenje NATO-a istovremeno znači i suzbijanje tih sivih zona. U tom smislu sam upozorio da usporavanje širenja NATO-a može dovesti do vrlo opasnog scenarija, gdje bi sive zone mogle prerasti u konfliktne. Upravo je to jedan od ključnih argumenata da ubrzano integriranje BiH u NATO predstavlja investiciju u kolektivnu stabilnost i sigurnost. Bilo kakve međusobne optužbe o putu u NATO ne donose nikakvu korist i služe jedino neprijateljima BiH. Zato je moj odnos prema ubrzanju NATO puta odgovoran i dosljedan.
