Kako smo više puta pisali, domaći političari nisu se mogli, ili se jednostavno nisu htjeli dogovoriti o izmjenama Izbornog zakona, i to onog tehničkog dijela koji podrazumijeva transparentniji izborni proces i sistem – jedan čovjek, jedan glas.
Nisu u pitanju bile velike promjene, već ono osnovno što bi svaka demokratska država trebala imati u svojoj srži. Nekima to nije odgovaralo, jer zašto bi, pobogu, radili na nečemu što bi moglo spriječiti izborne krađe na osnovu kojih su pojedini sebi osiguravali mandate. Bolje ovako, prodavati maglu građanima, kvazipatriotizam, nuditi samu mržnju prema drugima i drugačijima.
I onda visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt), po ko zna koji put, iskoristi bonske ovlasti, legitimno, i opet postane trn u oku onima iznad navedenim. A to su i čekali, čini mi se.
Glasno se bunili protiv potencijalnih odluka Šmita i prije nego što ih je donio, dok je još samo upozoravao. Dok, istovremeno, prstom nisu pomjerili da bilo šta učine. Tome u prilog ide i činjenica da su u manjem bh. entitetu unaprijed pripremili „svoj izborni zakon“. Zaključak je jasan – nije im padalo na pamet da rade ono za šta su birani, već im je važnije da se obračunavaju s Uredom visokog predstavnika, Američkom ambasadom i ambasadorom Majklom Marfijem (Michael Murphy) i Njemačkom, zemljom iz koje Šmit dolazi. Da, imali su vremena, volje i želje da sjednu i naprave nekakav entitetski zakon, koji, nadamo se, neće proći dalje od postojećeg drafta, ali ne i da rade na postojećem zakonu.
Isključivost će pojesti ovu državu. Zbog vaših glupavih poteza još smo na začelju Evrope i svijeta. Zbog vaših nacionalizama i pretenzija za odbacivanjem dva druga konstitutivna naroda (ovo se odnosi i na Bošnjake, i na Hrvate, i na Srbe), međunarodna zajednica i jeste i danas toliko prisutna u BiH. Vi nam ne date da idemo naprijed. Hoćete da mrtvi glasaju, da iznosite glasačke listiće, a unosite već popunjene na biračka mjesta, da dajete mito za glas.
Je li moguće da ti „stranci“, kako ih nazivate, žele više dobrog ovoj državi nego vi koji ste se rodili, školovali, zaposlili, porodice stvorili u njoj?!
Sve dok je tako – naprijed, Šmite! Nažalost, vi morate raditi posao umjesto onih koji to trebaju.
