Tehničke izmjene Izbornog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) dočekane su s velikim oduševljenjem u Sarajevu, a s velikim negodovanjem u Banjoj Luci i Mostaru.

Ipak, niti jedni niti drugi se nisu bavili suštinom ovih izmjena, a to je da u oktobru ove godine, ukoliko se izbori uopće održe zbog blokada SNSD-ovog ministra finansija Srđana Amidžića, Bosnu i Hercegovinu čeka još jedan netransparentan izborni proces.

Zaživjeti u praksi

Naime, prema Šmitovim izmjenama Izbornog zakona, u ovom izbornom procesu će se koristiti tehnologije kao što su skeneri samo kao pilot-projekt na određenom broju biračkih mjesta kako bi se vidjelo kako to funkcionira u praksi te kako bi mogli zaživjeti u praksi do općih izbora 2026. godine.

- Danom stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH Centralna izborna komisija BiH će, u skladu s relevantnim odredbama ovog zakona, definirati djelokrug primjene pilot-projekata za uvođenje specifičnih izbornih tehnologija i utvrditi lokacije na kojima će se ovi pilot-projekti realizirati na teritoriji Bosne i Hercegovine - navedeno je u izmjenama Izbornog zakona.

Ipak, većina izbornih mjesta neće podrazumijevati upotrebu izbornih tehnologija koje se koriste u većini zemalja, da li kroz brojanje glasova ili kroz glasanje.

Kada se uzme u obzir šta se radilo u prethodnom periodu, kada se samo na ponovljenim izborima u Doboju 2021. godine utvrdilo da je Sanja Vulić dobila oko 17.500 glasova manje u odnosu na poništene, jasno je da će stranačke mašinerije imati na većini biračkih mjesta i dalje dovoljno prostora da rade šta god požele.

Također, ako se zna da će ubuduće predsjednike biračkih odbora i njihove zamjenike imenovati Centralna izborna komisija BiH, to će u praksi značiti više od 10.000 osoba pod direktnog kontrolom tijela u kojem se nalaze nekadašnji savjetnici političara, jasno je da to otvara daljnji manevarski prostor za određene prevare.

Bliski strankama

Pitanje je i na koji način će CIK uspjeti pronaći toliki broj osoba jer su i ranije postojali problemi oko toga, kada su stranački članovi biračkih odbora u posljednji tren odustajali od tih mjesta, a bila je riječ o dosta manjem broju ljudi.

Naravno, tada su nerijetko imenovani ispred općinskih izbornih komisija ljudi koji su bili bliski strankama, jer „čija je općina, njegova je i izborna komisija“ i na taj način su stranke imale više članova odbora na jednom biračkom mjestu.