Kao direktor Memorijala Srebrenica, moj životni rad je usredsređen na to da svijet nikada ne zaboravi zločine koji su se dogodili 11. jula 1995. godine. Ovaj datum označava mračno poglavlje ljudske historije – genocid u Srebrenici, gdje je više od 8.000 muškaraca Bošnjaka i dječaci su sistematski ubijani u činu neopisive brutalnosti, napisao je u otvorenom pismu direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić.
- Pišem zalažući se za usvajanje rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Ova inicijativa se ne odnosi samo na odavanje počasti uspomenama na one koje smo izgubili, radi se o zaštiti naše budućnosti učeći iz prošlosti. - naveo je Suljagić.
Nakon toga je naveo i argumente koji bi išli u prilog ovakvoj odluci:
- Prvo, utvrđivanje 11. jula kao službenog dana sjećanja šalje snažnu poruku solidarnosti i podrške preživjelima i porodicama žrtava. Za nas koji smo izdržali užase Srebrenice, ovaj dan ima ogroman značaj – vrijeme je za žaljenje, razmišljanje i crpljenje snage iz zajedničkih iskustava. Prepoznavanje ovog dana na međunarodnom nivou priznaje bol i patnju koja nadilazi granice i kulture.
Drugo, određeni dan sjećanja podstiče globalnu svijest i edukaciju o opasnostima mržnje i netolerancije. Genocid se ne dešava izolirano; on gnjije u okruženju predrasuda i podjela. Godišnjim obilježavanjem Srebrenice, naglašavamo važnost promocije tolerancije, inkluzije i razumijevanja u našim društvima. Kroz obrazovanje i sjećanje možemo raditi na sprječavanju budućih zločina.
Štaviše, Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici služi kao posebni podsjetnik na odgovornost međunarodne zajednice da spriječi i odgovori na genocid gdje god da se dogodi. Događaji u Srebrenici bili su neuspjeh čovječanstva – neuspjeh da se zaštite nevini životi pred licem zla. Formalnim priznanjem ovog dana, obavezujemo se da ćemo podržavati principe ljudskih prava i pravde za sve. Konačno, određivanjem 11. jula kao međunarodnog dana sjećanja odaje se počast otpornosti i hrabrosti preživjelih. Odaje priznanje njihovoj borbi za pravdu i ozdravljenje. Preživjelima govori da su njihovi glasovi važni i da njihova iskustva neće biti zaboravljena.