Delegacije dođu i prođu, a Srebreničani ostaju. Sami, sve malobrojniji, zapostavljeni, a ovih dana i posebno zabrinuti.
- Narod je uznemiren, nervozan zbog svih ovih dešavanja i zaista nije prijatno vidjeti veliki broj policije a pogotovo ne specijalce i oklopna vozila.
Sve to ima negativne konotacije na prošlost, pogotovo kod ljudi koji su izgubili svoje voljene, a zabrinuti smo i mi mlađi koji smo to preživjeli a danas imamo malu djecu. Na kraju, sve to smatram bespotrebnim, jer bilo koja delegacija i bilo koja vlada ovdje može doći i održati sjednicu, nema joj ko šta uraditi - kaže Srebreničanin Adem Mehmedović.
Dodaje da Rezolucija o genocidu u Srebrenici u ovom gradu neće puno promijeniti, ali da je važna zbog uspostavljanja Dana sjećanja, uvrštavanja u obrazovne programe i sprečavanja negiranja genocida.
- Najviše reakcija upravo je zbog toga, vidimo to proteklih dana, to je u fokusu. Mislim da je rezolucija dobra stvar, ali ništa bitno u Srebrenici neće promijeniti.
To nije ni njen cilj iako bi trebao biti, da zaštiti ljude koji su preživjeli genocid a vratili su se ovdje. Ovdje je generacija koja se vratila 2001. i 2002. godine, ona je već na zalasku, biološki nestaje, dok dobar dio mladih, kao i u cijeloj BiH, gleda da ode. Zato se to primijeti - ističe Mehmedović.
Situacija nije nimalo dobra, kaže Jela Vasić.
- Među narodom je udarilo neko zlo da ne može gore. Umjesto da živimo ko ljudi, jedni drugima namećemo probleme. Šaljemo u svijet sliku koja ne valja.
Zar nije bolje da se dogovorimo međusobno nego da nam jedan Nijemac, turista koji po Sarajevu hoda, kroji kapu. Onaj Šlic, Šmit, kako ga zovu. Samo da nas zavadi - kaže Vasić.
Njena prijateljica Milijana Janjić dodaje da narod želi samo mir.
- Samo da bude mira, samo sam za to. Nema naroda ovdje puno, ali ovo što živi živi solidno, šta će.
Ove svađe političke mi ovdje ne primijetimo, jedno s drugim, ko je s kim u komšiluku. Imam muslimana prvi mi komšija, ko da mi je najrođeniji, a i mi njemu. Politika sebi, narod sebi - kaže Janjić.