Ambasada Bosne i Hercegovine u Zagrebu u saradnji sa Fondacijom Sidran, u prepunoj sali Kulturno-informativnog centra, organizirala je večer posvećenu književnom i filmskom stvaralaštvu bosanskohercegovačkog književnika, člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i jednog od najznačajnijih filmskih scenarista u nekadašnjoj jugoslovenskoj kinematografiji, Abdulaha Sidrana.

Prisutne goste, sudionike programa, predstavnike udruženja i zajednica, ugledne kulturne i javne radnike Hrvatske i Grada Zagreba pozdravila je ambasadorica Elma Kovačević-Bajtal.

U uvodu u književnu večer "Slijepac pjeva svome gradu", nazvanu po Sidranovoj pjesmi, prikazan je slovenski kratki film (A)TORZIJA , u režiji Stefana Arsenijevića, iz 2003.godine a za koji je scenario napisao Abdulah Sidran. Ovaj petnaestominutni film imao je izuzetan uspjeh. Nagrađen je "Zlatnim medvjedom" na Berlinskom festivalu 2003.godine, Nagradom europske filmske akademije, a u kategoriji kratkometražnog filma bio je nominovan i za Oskara.

O Sidranovom doprinosu filmskoj umjetnosti, napisanim scenarijima za neke od kultnih filmova jugoslovenske i bosanskohercegovačke kinematografije (Sjećaš li se Doli Bell, Otac na službenom putu, Kuduz) govorio je poznati hrvatski filmski kritičar Ivan Žaknić. Svrstavši Sidrana u jednog od tri najznačajnija scenarista nekadašnje zajedničke jugoslovenske države, Žaknić je posebno istaknuo orginalnost i neposrednost kojom je Sidran "oslikao" ambijentalnost i život sarajevskih mahala i predgrađa, kao i malih, običnih ljudi koji ih nastanjuju.

O poeziji Sidrana, ljepoti u jednostavnosti izričaja, melodičnosti Sidranovih pjesama govorio je poznati hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik i književnik Enes Kišević. Publici u punoj dvorani Kulturno-informativnog centra naročito dojmljivim bile su Sidranove pjesme koje je Kišević čitao: Bašeskija; Ženska pjesma; Zašto tone Venecija; Mora; Pao tespih; Slijepac pjeva svome gradu i Na Kranjčevićevom grobu.

O svojim sarajevskim drugovanjima s "drugom Avdom", njegovom društvenom angažmanu u "Dejtonskoj" Bosni, prepiskama, međusobnoj podršci govorio je akademik Esad Bajtal. Sidran je smatrao "da ljudi koji nikada ne mijenjaju mišljenje, više vole sebe nego istinu". Na fonu tog citata, Bajtal je interpretirao neke polemičke dogode na bh. javnoj sceni. U istom smislu, podsjetio i na Sidranovo gledanje na šah i "narušavanje njegovih pravila", dovodeći to u vezu sa autentičnošću i samosvojnošću Sidranove kreativne ličnosti, koja ga je digla u visine književne proze i poezije, s jedne, te svjetske filmske umjetnosti, s druge strane.

O susretima sa Abdulahom Sidranom i nekim zajedničkim putovanjima (Italija) prisutnima je govorio i književnik Sinan Gudžević. On se prisjetio i prvog susreta sa Sidranom , početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Beogradu i snažnog dojma koji je tada još uvijek nepoznati Sidran ostavio na njega. Gudžević je 2011.godine u Hrvatskoj izabrao i priredio zbirku pjesama pod nazivom "Partizansko groblje" u kojoj je sabrano 90-ak ponajboljih Sidranovih pjesama. Napominje da Sidranovi stihovi "fatalistički progovaraju o neminovnosti ljudskog poraza kao nečega toliko po sebi razumljivog da se i sama pobjeda, u poeziji Abdulaha Sidrana, procjenjuje zapravo kao neka vrsta smrtnog sagrješenja".

Recitiranjem Sidranove pjesme "Potrebno je dušo" kao i izvedbom dvije kompozicije prisutne je pozdravio i muzičar Mehmed Sadović Hadžibegović.

Zahvalnost organizatorima večeri, Ambasadi Bosne i Hercegovine u Zagrebu, u ime Fondacije Sidran uputila je putem video-linka predsjednica Fondacije i kćerka Abdulaha Sidrana, bivša ambasadorica Miranda Sidran.