Sezonski radnici koji iz BiH odlaze u druge zemlje, poput Hrvatske, Slovenije, Njemačke, kako bi zaradili komad hljeba, nerijetko su žrtve nepoštivanja dogovora s poslodavcem. Bez obzira na to koja je branša u pitanju, ugostiteljstvo, industrija, građevina ili saobraćaj, radnici trpe sve i svašta. Ne uvažavaju se njihova osnovna prava. Jedan od radnika (identitet poznat redakciji, op.a.) tokom rada u Hrvatskoj, pa potom u Njemačkoj, doživio je veliku nepravdu.
Rad nacrno
- Otišao sam u Njemačku, gdje mi je obećano sve i svašta, od plaće do smještaja, a ništa nije ispoštovano. Rečeno mi je da ću raditi od 7 do 17 sati, a radili smo dvostruko više. Gazda je znao, kad odem s gradilišta, nazvati i tražiti da nešto završavamo. Osim toga, radili smo nacrno, a bilo je obećano da će nas prijaviti. Ništa nije ispoštovano - priča ovaj radnik za „Avaz“.
Dodaje i da je gazda njemu i još jednom kolegi obećao besplatan smještaj, a na kraju mjeseca im je tražio po 300 eura.
- Nismo imali vremena ni da se odmorimo kako treba. O odlasku kući da i ne govorim. Kad to spomenemo, uvijek je bilo: „Ma da ovo odradimo, pa onda.“ I hrana nam je bila obećana, ali smo sve mi sami kupovali. Tako da sam više novca imao kad sam otišao u Njemačku nego kad sam se vratio - govori naš sagovornik te dodaje da je ista situacija i u ugostiteljstvu, pričali su mu prijatelji.
Banjalučanin Goran Zrnić, savjetnik u Informativnom radničkom centru u Ljubljani, nema pozitivno mišljenje o poziciji radnika iz BiH u Sloveniji. Kaže da se, nakon oboljenja kičme, najprije morao izboriti za vlastita prava, a od tada pokušava pomoći i drugima.
- Koliko znam, slična iskustva su i u Hrvatskoj, a sve se svodi na onaj sirovi kapitalizam - uzmi, sažvači, ispljuni, sljedeći - kaže Zrnić.