Srebrenička majka Kada Hotić jedan je od simbola borbe za istinu o genocidu. Iako je već na pragu devete decenije života, odmah nakon što se vratila iz Njujorka, sutra će iz Visokog ispratiti tabute s posmrtnim ostacima žrtava, koje će 11. jula u Memorijalnom centru u Potočarima pronaći svoj smiraj.
Ima rezultata
Potpredsjednica Udruženja Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa kaže da je godinama vođena, teška borba za istinu i pravdu, ipak, imala rezultate.
- Ako ništa, izborili smo se da imaju mjesto na kojem će biti lijepo ukopane, tamo gdje je genocid i počinjen. Uspjeli smo istinu iznijeti u svijet, da svijet osuđuje ili opravdava, sve zavisi ko je ko. Mislim da je sav normalan svijet na strani pravde, da se nikad ne dešava tako nešto, da se naši životi ne moraju prekidati na tako grub način – kaže za „Avaz“ Kada Hotić.
A majke Srebrenice, podsjeća Hotić, posmrtne ostatke svojih najmilijih pronalazile su i u šest masovnih grobnica, a još nisu kompletni. U genocidu u Srebrenici Hotić je izgubila sina, muža, braću i 56 članova uže i šire familije.
- Moji su većinom ukopani, iako očekujem da će se naći još neka kost, jer većinom su samo dijelovi skeleta. Od svog djeteta sam ukopala tri kosti jedne noge. Gdje su ostale, ko zna. U toj grobnici nije pronađen ni komad odjeće, što znači da negdje postoji grobnica u kojoj se još nalaze njegova glava, leđa, ruke i noga. Od 2013., kad sam ga ukopala, čekam da se pronađe nešto, ali nije – priča nam Kada.
Ima preživjelih
Nakon što su 23. maja Ujedinjene nacije usvojile Rezoluciju o Srebrenici, 11. juli ove godine prvi put će biti obilježen kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u ovom gradu. Hotić to smatra pobjedom grupe majki iz jedne male, ratom razorene zemlje.
- Naša borba nije uzaludna. U Njujorku smo imali sastanak s tridesetak ambasadora kojima smo se zahvalili za donošenje Rezolucije, a razgovarali smo i o postavljanju Cvijeta Srebrenice na platou ispred UN-a, te uzvišene međunarodne institucije, što je u proceduri. Mada sam ja njima u oči rekla da su pali na šaci muslimana u Bosni. U džepove su nas mogli staviti da nas zaštite, a dozvolili su to sebi. Pitala sam čime će taj rejting vratiti. Ima nas preživjelih, učinite da Bosna opstane, da generacije koje rastu imaju budućnost u svojoj zemlji – ističe Hotić.
Neka nas u Bosni
Putujući u prijestolnice u kojima se donose odluke i o sudbini bosanskog čovjeka, Kada Hotić vidjela je kako izgleda život tamo. Kaže da u tuđoj zemlji ima ljepote, ali nema duše, da na Zapadu ima našeg naroda koji se u tuđini lijepo snašao, ali da svi čeznu za Bosnom.
- Bar da penziju dočekaju ovdje. Neka nas u Bosni. Nek imamo manje, ali nek smo rahat – poručuje Hotić.