U BiH, prema nezvaničnim podacima, više od 45 posto demobilisanih boraca pati od nekog simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Ko brine o njima, liječe li se ili pate u tišini dok u sebi akumuliraju stres i traumu sve dok ne posegnu za nasiljem, pitanja su koja bi u bh. društvu stalno trebala biti otvorena, a poseban alarm je upaljen nakon slučaja u susjednoj Hrvatskoj, gdje je u Daruvaru penzionisani vojni policajac u staračkom domu usmrtio šest osoba, među kojima i svoju majku.
Tri decenije
Tačan broj oboljelih bivših boraca od PTSP-a u BiH je i tri decenije nakon rata nepoznanica. Sav teret u njihovom liječenju pada na centre za mentalno zdravlje, tamo gdje su uspostavljeni ili na udruženja proistekla iz rata koja se bave tom problematikom.
Da je evidentno kako za nekadašnje borce oboljele od PTSP-a izostaje konkretna institucionalna podrška, mišljenja je profesor traumatske psihologije Marko Romić.
Prof. Romić kaže da su članovi tog udruženja uspjeli na vrijeme prepoznati problem, a, kako naglašava, u cijeloj priči je sreća da su naišli na razumijevanje nadležnih koji njihov projekt već deceniju finansiraju. Ratne traume njegovih pacijenata su i sada prisutne, međutim, kako naglašava, ogromni su pomaci napravljeni.
- Svih ovih 10 godina, koliko radim s njima, niko od njih nije napravio bilo kakav incident, kakvim su bili skloni ranije, od, naprimjer, pokušaja samoubistava do nekih vidova nasilja. Svi oni su stabilni i funkcioniraju na zadovljavajućoj razini, i to je, zapravo, benefit tog organiziranja - govori nam on.